|
Ovih dana opet je u javnosti spomenuta potreba osnivanja brodskog (gradskog i županijskog) kulturnog vijeća. Za neupućene, riječ je o tijelu koje bi prikupljalo i procjenjivalo programe djelatnosti u kulturi gradskih i županijskih kulturnih ustanova i udruga (pa i pojedinaca, samostalnih umjetnika i/ili istraživača). Nakon toga, to bi tijelo ocjenjivalo te programe na temelju kriterija propisanih u programu javnih potreba u kulturi (koji redovito donose predstavnička tijela lokalne vlasti) i davalo preporuke skupštinama koje prijedloge aktivnosti lokalna uprava i samouprava treba podržati, novčano i na drugi način, a koje ne. Sadašnja uprava valjda će imati snage i odlučnosti zagristi u tu kiselu jabuku, koju vješto izbjegavaju sve dosadašnje lokalne vlasti? U to bi vijeće bivali birani djelatnici u kulturi iz različitih ustanova grada i županije, kao i neovisni pojedinci (ekonomski ili turistički stručnjaci, naprimjer) koji bi znali procijeniti vrijednost predloženih projekata. Rad vijeća odnosio bi se na odobravanje i nadziranje trošenja sredstava za muzeje, galerije i druge ustanove. Ne znam kako se tu našla i znanstvena ustanova u kojoj radim, ali kako je teško očekivati da će se ikada osnovati lokalno znanstveno vijeće, dobro je da smo barem spomenuti! Zapravo, problem osnivanja kulturnog vijeća krije se možda upravo u onoj sintagmi koju sam naveo nešto ranije: "potpomaže rad novčano i na drugi način". Novca nema! Na prošlogodišnji natječaj o potrebama u kulturi javilo se desetke zainteresiranih, ali osim nekih manje više stalnih dotacija, na ostale ponuđače nije ni odgovoreno! Svima nam je drago kad se naša sredina ponosi nekim kulturnim događajem ili postignućem šireg, osobito državnog značaja...ali, kada to treba i platiti, uvijek ima drugih prioriteta. Ovako, dok vijeće nije konstituirano, brodskim kulturnjacima ostaje samo da se pouzdaju u redovite dotacije iz proračuna, koje su iste već godinama. Dapače, zbog slabijih punjanja proračuna, pri svakom se rebalansu najlakše uštedi na kulturi! Ta svima je jasno da kultura nije životno značajna, bit će novca za priredbe/knjige/izložbe već dogodine, a ove se godine mora zakrpati rupa na kakvom kolniku, ili nekom pozajmicom iz proračuna isplatiti plaće u kakvom dugovima opterećenom javnom poduzeću. Ma, nije baš tako! Neulaganje u kulturne sadržaje osvećuje se posredno: grad gubi svoj urbani štih, nove generacije odrastaju s mišlju kako se napiti, a ne kako se dobro zabaviti na nekoj kazališnoj komediji. I ponašanje se mijenja u skladu s tim. Politika je opet kriva kao što može biti i "zaslužna"! Primjerice, Zagreb je svojim ulaganjima u kulturu, koja se mjere u nama nedostižnim stotinama milijuna kuna godišnje, već prešao kritičnu masu potrebnu za paljenje "kulturne iskre". Danas zagrebačka kulturna scena pršti idejama, i događajima natjecateljski raspoloženih kulturnjaka. Čak je grad postao međunarodna Meka za europske kulturne radnike. U Brodu se to neće dogoditi skoro (hoće li ikada?). Kod nas je stanje lošije po pitanju financija, dakako. Međutim, i tamo gdje su ulaganja dostižna, mi se bavimo tricama. Zar je važno što je, primjerice, Muzej Brodskog Posavlja županijski, kad fizički stoji u gradu na čast ove sredine? Umjesto što se gleda što će županija napraviti s tom ustanovom, potrebno je sjesti i dogovoriti model brzog i suvremenog dovršenja stalnog postava, pa i gradskim sredstvima. Makar kasnije županija pomogla, na primjer, izgradnji nekog gradskog vrtića, a grad pomogao u nekoj općini dovršiti školu ili knjižnicu. Pa ne radi se o odvojenim državama, zaboga! A ako to nije striktno zakonski propisano? ... Zakoni se nekažnjeno zaobilaze (i krše!) i na korist pojedinaca, pa se mogu malo "kreativno" protumačiti i kad je to na korist zajednice, zar ne? Da i kulturnjaci imaju svoje krivnje također stoji. Ali, ako je sustav takav da nestimulira nikakav poseban napor i inicijativu, pa kome će se onda nešto specijalno zalagati i izmišljati nove programe, smišljati nove projekte i truditi se više nego što je potrebno? I više nego što će vam ikada itko priznati? Ili više nego što skromna sredstva dopuštaju ostvariti!? Za svoju kuću, Hrvatski institut za povijest, mogu reći da je, premda ustanova od regionalnog značaja, zamišljena kao istraživački centar za pet istočnih županija, potporu od svih tih županija dobivala samo iz Brodsko-posavske županije! Osječani su navodno ljuti što ovakav institut nije u njihovom gradu, a ostale županije se prave presiromašnima. Naša županija jednostavno nije mogla izbjeći dužnost potpomaganja rada, ali je prihvatila samo nužne obveze. Nije li tragično kad se za izdavačku djelatnost po kojoj je brodska Podružnica Instituta poznata u hrvatskim razmjerima, nije našlo barem simboličnog novca za potporu? Kad u 8 godina kuća tiska gotovo 40 knjiga, vrijednih dva i više milijuna kuna, valjda bi trebalo pokazati makar simboličnim dotacijama da se podržava toliki rad? Svaku knjigu potpomoći barem s nekoliko tisuća kuna? Umjesto toga, prošla je županijska skupština pitala – zašto toliko objavljujemo (čitaj: radimo)!? Promjena vlasti (premda ih je u zadnjih desetak godina bilo nekoliko vrlo različitih), daje nam barem nadu da će se nešto promijeniti. Prvi napori koje su pokazali gradski i županijski dužnosnici ohrabruju. Samo, ne bih htio biti zloguki prorok, ali ako sadašnja zamjenica župana bude imala političku "potporu" kao što ju je imala u gradskoj upravi, borba za kulturno vijeće bit će (opet!) donkihotovska. Većina "kulturnih radnika" (ovo je uobičajen naziv, premda pomalo smiješan izraz) ima plaće u rangu državnog prosjeka premda su po obrazovanju unutar 3-5% najobrazovanijih! Kome će onda pasti na pamet dodatno se zalagati? "Kulturnjački" ću se na kraju izraziti poslovicom jednog od nekadašnjih "naroda i narodnosti" – kol'ko para, tol'ko muzike! |