|
Uz Škorino "milo moje", vjerojatno najčešće tako tepamo malom djetetu, bez obzira radi li se o našem vlastitom ili nekog rođaka i prijatelja. Nije to izraz iz najnovijih dana, nego nepoznatih davnih korijena, a i simbolično, uspoređujući dijete s najdragocjenijim materijalnim dobrom – zlatom – njime izražavamo opće civilizacijsko vjerovanje da su djeca najveće blago koje imamo. E pa, rijetko će koji Šokac, slavonski seljak, svoje dukate bacati po blatu, ili nikada neće neki suvremeni stanovnik ovih krajeva, svoje blago u modernom obliku, kreditne kartice, držati na stolu zajedno s onim čarobnim PIN-om, koji i iz najtvrdokornijeg bankomata izvuče "živu lovu". A kako se ponašamo prema djeci? Nažalost, puno lakomislenije! Prošli put sam natuknuo o novčanom problemu koji ima ustanova za brigu o posebno dragoj djeci, onoj koja, ne svojom krivnjom, imaju i posebne potrebe, bez obzira radi li se o fizičkoj ili mentalnoj retardaciji. Uvijek mi je sam izraz "Zlatni cekin" svojim pleonastičnim sklopom (jer kakav može biti cekin nego zlatan?) bio pomalo smiješan naziv za jedan vrtić, i to je bilo sve što me asociralo na tu kuću. Prošao sam kraj njega tisuću puta vozeći se po Vinogorju, kao i tolike tisuće drugih Brođana, bez i najmanje ideje o tome što se u tom "vrtiću" radi. Sve dok nisam krajem prošle godine posjetio tu ustanovu i vidio tu djecu. Njihova jednostavna sreća i osmijesi dok su primali praktično bezvrijedan dar (ljuljačku), pjesmice koje su gostima otpjevali i način na koji su vrijedne "tete" radile s tom djecom, ne može nikoga normalnog ostaviti ravnodušnim prema njihovim potrebama! Svijet ipak ne ide na osjećaje. Nego ga pokreće novac! Dogodilo se da specijalizirani objekt koji su nam napravili drugi (svojim donacijama, uglavnom na nagovor franjevaca) sada ne može pokrivati svoje troškove, a sredina u kojoj je ta ustanova (na korist našem gradu i županiji, jer malo je gradova koji se mogu pohvaliti takvim resursom), ne može, ili ne želi, pomoći. Zahvaljujući dijelom naplati stvarnih troškova, običnog i montesori vrtića, dijelom donacijama koje u režiji ravnatelja ipak još uvijek pristižu (premda se nekadašnja rijeka priloga pretvorila tek u potočić), zadržan je i program pomoći djeci s najtežim retardacijama. Dijelom i na račun djelatnika koji uprkos visokoj razini stručnosti i najtežim zahtjevima koje pred njih postavlja ozbiljan i specifičan rad s takvom djecom, imaju smiješno mala primanja Ali, nije bilo moguće zadržati stacionar, u kojem su majke iz svih krajeva Hrvatske dolazile biti zajedno s djecom, i zajedno proći programe koji će tim cijelim obiteljima podići kvalitet života. Ambulantno liječenje je tek djelomično korisno. Tek cjelodnevni i višetjedni programi postižu maksimalne rezultate. Na stranu i činjenica da roditelji iz Požege, Đakova, Osijeka, (bilo ih je čak i iz Zadra!) nemaju mogućnosti, a obično ni novca tjednima svakodnevno voziti dijete na terapije u Brod. Stres putovanja (jer takva djeca su obično vrlo osjetljiva na sve novine i promjene u ritmu svojih života) dodatno smanjuje ionako nepotpune rezultate takvog liječenja. Stvarno ne poznajem pravnu stranu priče, i ne znam radi li se tu o želji za preuzimanjem vrijednog objekta ili zemljišta, ali nikada ne bismo smjeli zaboraviti one kojima je "Zlatni cekin" u prvom redu namijenjen – djeci kojoj je pomoć najpotrebnija! Ovih je dana u tijeku nekoliko skandala povezanih na najtragičniji način s djecom. Profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta je optužen za pedofiliju. Čovjek koji je postigao najviši akademski stupanj i trebao biti uzor svima s kojima se u radu susretao, iživljavao se na najgori način, uz prijetnju sile nad nemoćnom, često i retardiranom djecom. Na drugom kraju skandala našla se čak i jedna ustanova kojoj je misija brinuti se o nezaštićenoj djeci! Nažalost, upletena je i jedna osoba u crkvenoj službi, pa i najviša službenica državnog odvjetništva, koja je trebala biti mač javnosti u obračunu s kriminalom. Zataškati jedan tako gnusan zločin nad nemoćnom djecom, samo da bi se izbjegao "loš publicitet" je gore i od samog tog zločina! Jer zločinac je očito umno poremećena osoba kojoj više treba psihijatrijska bolnica nego zatvor, a zataškavači su proračunate i hladne osobe koje su na korist "dobrog ugleda" jedne ustanove bili spremni godinama ostaviti nemoćne žrtve na milost i nemilost zlostavljaču! Kad je klima u našim odnosima s djecom ovih dana ovakva, imati jednu "čistu" ustanovu kao što je "Zlatni cekin", s vrhunskim stručnim rezultatima (uprkos više nego skromnim materijalnim uvjetima rada), treba Brodu biti na čast. A u obranu te časti, valja uložiti i malo novca!? |