|
U tri tjedna dvaput o papama. Nisam uopće opsjednut proučavanjem politike najviših krugova Univerzalne Crkve, ali ako se neki događaj zbiva rjeđe nego jednom u četvrt stoljeća zaslužio je da o njemu pišemo i mi iz malih sredina. Kad je objavljena vijest da je izabran papa Benedikt XVI. prvo što sam pomislio bilo je kako je to neobično ime za papu. A ustvari kroz povijest su česta ta imena, uz još neobičnijeg Celestina, Hormisdasa ili Zosimusa. Problem je u tome što smo svi toliko navikli na Ivana Pavla II Velikog (priznajem, moje mi godine ne dopuštaju ni sjetiti se nekog drugog pape!), da će nam još dugo biti teško izgovoriti ime novog pontifa. I samo ime je možda znak. Benedikt XIII i Benedikt XIV u povijesti su se pojavili po dvaput! Prvo su, u 15. stoljeću, uzeli ta imena dvojica antipapa, a zatim su ga ponijela dvojica pravih. Prvi od te dvojice je karakterističan. Benedikt XIII je kad je izabran 1724. imao 75 godina i dobio je kardinalsku većinu samo zato što se različite frakcije nisu mogle složiti koga će izabrati za papu! Njegove godine "jamčile" su se neće dugo održati na stolici Svetog Petra, pa je izabran uz snažnu potporu kao papa koji treba omogućiti nekoliko godina mirnih pregovora oko novog kandidata. Pobožan i praktičan papa. Bio je redovnik i živio je kao isposnik, u rimskoj su palači bile zabranjene proslave i raskoš, često je putovao po svojoj biskupiji (jedan od rijetkih papa koji su to u prošlosti radili), a i šire, jer je ostao nadbiskup svoje nadbiskupije. Praktičnost se ogledala u tome što je sve svoje proglase i religijska razmišljanja, a i službene odluke odmah tiskao u tisuće primjeraka i dijelio običnim građanima. Rekli bismo da se koristio suvremenim metodama marketinga; nije smatrao da je doktrinarna razina promišljanja o vjeri dopuštena samo najvišim klericima, nego svima koji o njoj žele razgovarati i trudio se dati im potku razgovora. Ipak, narod ga nije volio. Bio je loš administrator državnih poslova, pa su to Rimljani dobro osjećali. Vladao je 6 godina. Benedikt XIV, izabran deset godina poslije, postao je doktor teologije i prava u svojoj 19. godini! Briljantan um, pravi lav u rimskoj kuriji, postao je državni sekretar i jedan od najuglednijih stručnjaka za doktrinu, a napisao je i studiju o proglašenju svetaca i blaženika, na koju se i danas poziva službeni Rim. Izabran je kao kompromisni kandidat, jer se konklava 6 mjeseci (najduže u modernoj povijesti!) nije mogla suglasiti oko izbora. Pokazao se sretnim rješenjem. Bio je simpatičan naizgled, a realan u politici. Pomirio se s mnogim protestantskim vladarima, prije svega s pruskim Friedrichom, sve u korist vjernika katolika u tim zemljama. Njegova svjetovna vlast se pokazala iznimnom. Smanjio je poreze, reformirao i poticao poljoprivredu i slobodnu trgovinu. Prvi je papa koji se otvoreno zauzeo za prava Indijanaca u Južnoj Americi. Bio je dosjetljiv, u razgovoru mudar i sarkastičan, ali i otvoren, bez skrivenih namjera. Tihi reformator u službi modernizacije crkve! Najveća pohvala stigla mu je nakon smrti kad su ga (za razliku od prakse najvećeg dijela papa prije njegovog doba) nazvali "papa bez nećaka"! Pobožan, mudar i obrazovan, učvrstio je Crkvu za dugo vremena. Benedikt XV izabran je 1914. mjesec dana nakon početka 1. svjetskog rata. Crkva je u tom trenutku trebala iskusnog diplomata, pa je ovaj izabran uprkos činjenici da je postao kardinal samo 3 mjeseca ranije! Cijeli je rat zagovarao mir bez pobjednika i poraženih... i nitko ga nije slušao. Poslije je zagovarao pomirenje, a prvi je uspostavio Kongregaciju za odnose s istočnim crkvama i time udario temelje ekumenizma. Nazvan je "misionarski papa" jer je prvi bacio naglasak na širenje katoličanstva među drugim rasama, a prvi je zatražio da misionari brinu za dobrobit, zdravlje i prehranu samih domorodaca, a ne za imperijalne interese svojih europskih država, kao do tada. Na najkraćoj konklavi u modernoj povijesti njemački kardinal Ratzinger izabran je kao prvi Nijemac u gotovo četiri i pol stoljeća za vjerskog poglavara jedne šestine svjetskog stanovništva. I uzeo je ime svojih časnih prethodnika. On već ima 78 godina i nesumnjivo je izabran kao prijelazni papa, koji će omogućiti višegodišnja promišljanja o pogodnom nasljedniku Ivana Pavla II. On je ugledan teolog koji će znati odgovoriti na izazove trenutka koji se u tim godinama pojave. On je iskusan u poslovima kurije, vješt administrator, upoznat s političkim djelovanjem iza vatikanskih zidina. Od njega, koji je rekao da je relativizam i racionalizam u pitanjima vjere zlo, nećemo očekivati reforme. Od Benedikta XVI. koji je kao Joseph Ratzinger bio predstojnik Kongregacije za nauk vjere (donedavno poznatije pod imenom Sveta inkvizicija!) ne možemo očekivati čuda modernizacije. On je sidro koje će Katoličku Crkvu u modernim olujnim vremenima zadržati na sigurnom dok se ne odluči o smjeru u kojem će ići u trećem tisućljeću. |