|
Pokušat ću u ovim tekstovima ostati objektivan i nepristran koliko god to ljudska priroda bude dopustila. Neću zato pisati o Podvinju. Rekao sam već prošli tjedan što službeno o tome mislim. Neću pisati ni o Carli del Ponte, premda je to aktualna tema, a svaka bi kolumna trebala biti okrenuta prema trenutku u kojem je pisana. Ni tu ne bih bio sasvim objektivan jer radeći na sličnim temama umišljam si da o tome znam ponešto što samo potencira ljutnju na spomenutu gospođu. Eto, neću pisati ni o Europskoj uniji i njenoj odluci od nekidan, jer sam nažalost bio u pravu kad sam predvidio da ćemo dobiti "košaricu" na lijep način. Četiri i pol milijuna ljudi pretrpjet će štetu jer se 25 ljudi, doduše, europskih ministara, nije moglo složiti misle li (a objektivnog li kriterija!) da hrvatski policajci rade dovoljno kilometara u pronalaženju Gotovine!? Zapitajmo se radije ima li itko u Brodu uopće argumente kojima bi se usprotivio takvim nekim odlukama? Ako se dijelovi grada hoće odvojiti, u pitanju je prije nemogućnost (ili nemar?) da grad tim ljudima riješi neka osnovna životna pitanja. Ako sada žalimo što nismo već za europskim stolom, pitanje je koliko smo sami spremni sjesti u takvo društvo. Često navečer izađem "u noćni život". Na što se on svodi? Na odlaske od jednog do drugog lokala i ispijanje pića! U posljednje vrijeme od kada je uvedeno famoznih 0,0 promila, češće su u pitanju sokovi nego alkohol, premda smo se već svi pretvorili u nutricioniste ili liječnike pa se uhvatimo kako navečer za večerom računamo, ako popijemo čašu vina, kad će nam se alkohol spustiti na nulu. Mladi ljudi, u koje računam sve one koji u taj noćni sat izlaze (a takvih je dosta već od 12 ili 13 godina!) ne brinu se za prometnu policiju, pa bez ograničenja razgledaju dna čaša. Stari su Rimljani u bogatim kućama imali posebnu prostoriju, vomitorij, u kojem su na usta "izbacivali" višak koji su pojeli i popili tijekom večeri. Mladi Brođani jednostavno povrate višak na ulicu. Prazne boce budu razbijene o pločnik, tek da "Komunalac" ujutro ima posla. Ali, umjesto osude, nudim pitanje: a što biste vi htjeli? Čime se to mladi u ovom "najdražem gradu na svijetu" uopće mogu drugim baviti? Lokalna zajednica izdavaja sredstva za djelatnosti s mladima, ali umjesto da su ona najveći dio tekućih izdvajanja, to su ustvari samo mrvice, manje od 1% proračuna, podijeljene tek da se zadovolji forma. Ne sjećam se kad je napravljen neki novi objekt od većeg značaja za djelatnost neke udruge koja se bavi aktivnostima mladih? Naprotiv, često je problem i platiti najam takvim udrugama ili kupiti barem jedan kompjutor. Ni same udruge ne čine dovoljno. Od nekadašnjih kulturno-umjetničkih društava ostala je samo jezgra zaljubljenika i entuzijasta koji se slijepo drže tradicije, ne videći da je zanimanje mladih nepovratno usmjereno na druga područja, a ne na narodni ples. Tehnička kultura, koja je kao nekadašnja "Narodna tehnika" (ma neka barem i prisilno) poticala konkretan rad mladih na korisnim područjima, životari na sustavu školskih natjecanja na različitim područjima u kojima sudjeluje po nekoliko istih učenika! Ovdje moram biti i samokritičan; malo je gradova u Hrvatskoj koji imaju astronomsko društvo koje slavi 15. godišnjicu i kroz koje je prošlo više od 1000 članova, ali koja je korist od toga kad kroz sve ove godine nismo uspjeli napraviti zvjezdarnicu, koju bi Brod ponudio svojoj mladosti kao jedan od samo 5 gradova u Hrvatskoj? A gdje nam je pravo kazalište? Od nekadašnjeg centra (ne samo) amaterskog kazališta, postali smo provincija u kojoj mjesečno gostuju putujući diletanti! Prošli sam tjedan bio na jednoj gala premijeri u Zagrebu; organiziralo ga je privatno(!) kazalište koje su osnovala 2 čovjeka! Za kazalište nije potrebna velebna dvorana i fiksni troškovi, već malo inicijative i dobre volje. Sport? Mislim da treba prenamijeniti sredstva iz vrhunskog sporta (koja su ionako za njih mizerna) u "male" sportove u kojima barem osvajamo medalje i u rekreaciju, tek da mladež izmorimo na zdrav način i lukavo im skratimo vrijeme noćnih "partijanja". Nade u Brodu ipak ima. Na kazališnim predstavama karte su rasprodane. Na natjecanjima djece ima. Na svjetske događaje se reagira peticijama. Mjesečni koncerti rocka, punka i čega sve ne su željno očekivani i dobro posjećeni. Bez reklame i samozatajno organiziran je festival alternativnog filma... Nije li vrijeme da malo poguramo stvar? |