Perun&Weiss

nedjelja, 14.10.2012.

Prava, lopovska strana monetarnog sustava i kapitalističkog društva - II. dio

...nastavak

Vratimo se na Hrvatsku i bez da znate išta o ekonomskoj terminologiji ili složenim matematičkim izračunima, primjetite međusobno povezane odnose na donjim grafikama.

Vidiljiv je međusobno povezan odnos rasta pričuva HNB-a i rasta inozemnog duga. Govori vam to nešto ? Ako ne, uskoro će vam postati sve kristalno jasno.

Sada, ako se ova realnost elementarne i konstantne inflacije čini apsurdnom i ekonomski samoporažavajućom, zapamtite apsurd je slaba riječ u odnosu na to kako naš financijski sistem stvarno funkcionira. Jer novac u našem financijskom sistemu je zapravo dug, a dug je novac. Donja grafika je prikaz kretanja novca u SAD od 1950. do 2006. godine.


Vrlo interesantno je da su trendovi u osnovi isti. Jer što je više novca, više je i duga. Što je više duga, to je više i novca. Drugačije rečeno. Svaka kuna u vašem novčaniku je posuđena od nekoga za nekoga. Zapamtite: jedini način da novac u stvarnosti postoji je iz posudbi. Stoga, kada bi svatko u zemlji bio sposoban da vrati novac uključujući i državu, ne bi bilo niti jedne kune optjecaju.

“Kada ne bi bilo duga u našem sistemu, ne bi bilo ni novca ne bi bilo ni novca”.

američki bankar


Ustvari, posljednji put u Američkoj povijesti kada je nacionalni dug bio otplaćen je bilo 1835. godine nakon što je predsjednik A. Jackson ugasio Centralnu Banku. Zapravo, Jacksonova cjelokupna politička platforma je bila skoncentrirana na zatvaranje Centralne Banke. Izjavljujući jednu stvar:

" Značajni napori koje je sadašnja banka uložila da bi kontrolirala vladu su samo predviđanja sudbine koja čeka američki narod ako će biti zaveden od strane ove institucije ili slične ustanove. “

Nažalost ova poruka je kratko živjela. Međunarodni bankari uspjeli su osnovati drugu središnju banku 1913.godine, tj. Federal Reserve Bank. I sve dok ovai njoj slične institucije postoji vječni dug je zagarantiran.

Do sada, pričali smo o stvarnosti u kojoj se novac radi od dugova i posudbi. Ovi dugovi su bazirani na bankarskim rezervama, a rezerve su proistekle od depozita i kroz frakcijalni sistem rezervi svaki depozit može stvoriti devet puta veću vrijednost od početne. Zauzvrat, režući postojeće novčane zalihe i dižući cijene u društvu. I s obzirom da je sav ovaj novac napravljen od duga i da nasumično cirkulira kroz trgovinu, ljudi bivaju odvojeni od svog prvobitnog duga. I nejednakost nastaje tamo gdje su ljudi natjerani boriti se za posao kako bi izvukli dovoljno novca i pokrili svoje troškove života. Kako god sve ovo čudno izgledalo, još uvijek postoji jedna stvar koju smo ovdje izostavili. A to je element strukture koji otkriva pravu lopovsku prirodu samog sistema. Primjena KAMATE.

Kada Vlada posuđuje novac od Središnje banke, ili kada osoba posuđuje novac od banke, u većini slučajeva se taj novac vraća uz ogromnu kamatu. Drugim riječima, skoro svaki dolar, euro, kuna. itd. koji postoji mora biti vraćen bankama, naravno uz plaćenu kamatu. Ali ukoliko je sav novac posuđen od Središnjih Banaka, koji se širi uz pomoć komercijalnih banaka koje daju posudbe, ono što se naziva glavnicom i nastaje od novčanih zaliha, gdje je onda novac koji prokriva kamate koje se naplate ?

Nigdje.

Ne postoji.

Grananje koje iz ovoga nastaje je zapanjujuće. Količina novca koju banke trebaju vratiti dajući kredite i posudbe ljudima će uvijek prijeći količinu novca koja je u optjecaju. Zbog toga je inflacija konstanta u ekonomiji. Jer je svježi novac uvijek potreban da pomogne pokriti neprestane deficite ugrađene u sistem. Prouzročeno potrebom da se naplati kamata. Ovo također znači da su, matematički, nestašica i stečaj doslovno ugrađeni u sistem. I da će uvijek postojati siromaštvo u društvu pa tako i činjenica da će netko uvijek izvući deblji kraj. Analogija ovome bi bila ” Igra glazbenih stolica. “ Jer kada glazba prestane, netko ispada iz igre.

I u tome je poanta. Uvijek će bogatstvo pripasti pojedincima i bankama. Jer, ukoliko ste nemoćni da platite hipoteku, oni će vam oduzeti imovinu. Ovo je naročito uznemirujuće kada shvatite da ne samo da je to neizbježno zbog prakse frakcionalne rezerve, nego također i zbog činjenice da novac koji vam je banka posudila zapravo uopće nije niti postojao.

1969. godine sud u Minnesoti ( SAD ) imao je slučaj sa izvjesnim Jeromeom Dalyem, kome je trebala biti oduzeta kuća koju je kupio zahvaljujući kreditu koji mu je banka dodijelila. Njegov argument je bio da ugovor obvezuje obje strane da stave legitiman oblik imovine u zamjenu. U pravnom jeziku se to zove ” konsideracija ” ( osnova ugovora, ugovor zasnovan na razmjeni jedne forme za drugu. ) Gosp. Daly je objasnio da novac, ustvari, nije vlasništvo banke. Jer je stvoren iz ničega onog trenutka ada je sporazum o pozajmici potpisan. Sjetite se što je ” Moderna Mehanika Novca ” rekla u vezi posudbi ?

” To što oni rade, kada zadužuju nekoga, je da traže da potpišete zadužnicu u zamjenu za kredit. “

Rezerve ostaju nepromijenjene tijekom tih transakcija. Ali depozitni krediti stvaraju nove dodatke ukupnom depozitu bankarskog sistema. Drugim riječima, novac ne dolazi od njihove postojeće imovine. Banke ga jednostavno izmišljaju, ne dajući sa svoje strane ništa svoje, osim fiktivnog povjerenja na papiru ( potpis ili pečat… ) Kako je slučaj napredovao, oglasio se i predsjednik tog suda gosp. Morgan. I u svom osobnom memorandumu, on podsjeća da:

“… tužitelj – predsjednik banke - priznaje da je u suradnji s Federalnom Bankom, kreirao novac i kredite prema svojim knjigama i izvodima… Novac i kredit su nastali onda kada
su ih oni stvorili, gosp. Morgan priznaje. Također priznaje da nije bilo zakona ili statuta kojisu mu davali pravo da to čini. Zakonito razmatranje mora postojati i biti na raspolaganju da bi podržalo zadužnicu. Porota smatra da nije bilo zakonskog razmatranja, i ja se tu slažem. ”

Također je poetično dodao:

” Samo Bog može stvoriti nešto vrijedno iz ničega. “

I nakon ovog otkrića sud je odbacio zahtjev banke za oduzimanje imovine, tako da je Daly zadržao svoju kuću. Implikacije ove sudske odluke su bile velike. Jer svaki put kada posudite novac od banke, bez obzira da li je u pitanju stambeni kredit, ili rata kreditne kartice, novac koji vam je dat, ne samo da je krivotvoren, već je nezakonit oblik ” konsideracije “, odnosno svojine. I stoga poništava ugovor o otplati. Jer banka nije ni imala novac kao vlasništvo s kojim bi započela. Nažalost, takvi pravni postupci su potisnuti i ignorirani. Dok se igra neprekidnog bogaćenja i neprekidnog zaduživanja nastavlja.

I to nas dovodi do konačnog pitanja: Zašto?

Tijekom američkog građanskog rata predsjednik Lincoln je zaobišao visokokamatne kredite koje su mu ponudile Europske banke i odlučio napraviti ono što su osnivači Amerike oduvijek zagovarali – kreirati neovisnu i od duga slobodnu valutu koja se zvala ” Greenback “. Ubrzo nakon što je ova mjera stvorena, interni dokument se pojavio na relaciji privatnih britanskih i američkih interesa, u kome piše:

” Ropstvo je posjedovanje radne snage i nosi sa sobom brigu za radnike, dok je Europski plan bio da kapital kontrolira radnike tako što će kontrolirati njihove plaće. To se može učiniti kontrolom novca. Nećemo dopustiti stvaranje Greenbacka…jer to ne možemo kontrolirati. “

Politika trezora, ovjekovječena od strane Središnje Banke, koja se proširila u praksi većine banaka u svijetu, je ustvari sistem modernog ropstva. Razmislite, novac se stvara iz duga. Što ljudi rade kada su u dugu? Predaju se poslu kako bi ga otplatili. Ali ako novac može biti stvoren samo iz posudbi, kako društvo može ikada biti slobodno od duga?

Ne može. I u tome je bit.

I tu je strah od gubitka imovine, u kombinaciji s borbom za opstanak, s neprekidnim dugom i inflacijom ugrađenom u sistem, sjedinjeno s neizbježnom nestašicom u samim novčanim zalihama, nastalom iz kamata koje se nikada ne mogu otplatiti, a koje održavaju sistem ropstva za plaću stalnim. Trčeći kao hrčak u kotaču s milijunima drugih. U biti, dajući carstvu moć od koje samo elita na vrhu piramide ima koristi. Jer, na kraju dana, za koga vi zapravo radite ? Za banke!

Novac se stvara u bankama i neizbježno završava u bankama. Oni su pravi gospodari, zajedno s korporacijama i vladama koje podržavaju sustav. Fizičko ropstvo zahtjeva da ljudi imaju smještaj i hranu. Ekonomsko ropstvo zahtjeva da se ljudi sami hrane i snađu za smještaj. To je jedna od najgenijalnijih prjevara za društvenu manipulaciju ikada kreirana. I u suštini to je, nevidljivi rat protiv populacije. Dug je oružje kojim se pokore i porobe društva, a kamata je glavno streljivo tog oružja. I kao što većina ljudi šeta naokolo zaboravljajući pravu stvarnost, banke zajedno s vladama i korporacijama nastavljaju širiti svoju taktiku ekonomskog rata stvarajući nove baze kao što je Svjetska Banka i Međunarodni Monetarni Fond ( MMF ), dok istovremeno stvaraju i novu vrstu vojnika. Rođenje ” ekonomskog plaćenika “.

nastavlja se uskoro…

by Borna Perun

Oznake: bdp, dug, rast pričuva, MMF, esb, svjetska banka

<	listopad, 2012
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv