Uhvatiš ritam. Zavoliš ovaj svijet, on zavoli tebe... do sljedećeg zvuka prolaznosti i podsjetnika da postoji dubina.

Želio bih one trenutke vječnosti na koje čekam godinama. Naslućujem njihov događaj, samim time lakše podnosim teret proklete realnosti. Čak se postupno osjeća lakšim. No, ova istina nikada neće nestati. Zamršeno neznanje nikada se neće posložiti u uredne skripte životnog gradiva. Možda je potrebno s time naučiti živjeti. Ono savršeno stanje životne sređenosti, posloženog uma i kvalitetne glazbe nikada se neće poklopiti. Često sam taj koji se zatvara i brani zrak, a to ne mogu priznati. Naprosto naslućujem sreću. Naslućujem tjeskobni nadomjestak čežnje koji će rezultirati iskrenim zadovoljstvom. Možda ću realnost izmiješati vlastitim bojama kako bi postala ono što sam oduvijek želio osjetiti.