nedjelja, 28.05.2006.

ISTI PUT

Sunce pada,
vidim ga,
tako je blizu, mogla bih ga uzeti,
a tako daleko, ne mogu ga dotaći...

Nestaje polako,
umire,
krvari crvenilom koje oblijeva nebo,
zar zauvijek odlazi?

Kao feniks koji izgori
u svom sjaju,
i opet se vraća iz pepela svog,
i sunce će se sutra vratiti...

iznova i iznova,
prolazit će isti put,
kao moje srce koje daje ti ljubav,
znajući da ćeš ju opet ubiti...


by:PETRA -napisano 13.5.2005., nesretna zaljubljenost i prekrasno sunce

08:59 - Komentari (30) - Isprintaj

<< Arhiva >>