Sunce pada,
vidim ga,
tako je blizu, mogla bih ga uzeti,
a tako daleko, ne mogu ga dotaći...
Nestaje polako,
umire,
krvari crvenilom koje oblijeva nebo,
zar zauvijek odlazi?
Kao feniks koji izgori
u svom sjaju,
i opet se vraća iz pepela svog,
i sunce će se sutra vratiti...
iznova i iznova,
prolazit će isti put,
kao moje srce koje daje ti ljubav,
znajući da ćeš ju opet ubiti...
by:PETRA -napisano 13.5.2005., nesretna zaljubljenost i prekrasno sunce
Post je objavljen 28.05.2006. u 08:59 sati.