Naša djeca nemaju djeda. Ni jednog. Moj tata je umro 99. od srca u 59. godini. Bio je dugo bolestan. 95. su mu ugradili premosnice, i već tada su mu u Zagrebu rekli da su mu krve žile začepljene jako i da to neće dugo trajati. I tako je bilo.
Tata je umro u ljeto, 15. srpnja u Zagrebu u bolnici. Cijelo proljeće mu nije bilo dobro, i dogovorio je ponovnu operaciju srca za kraj lipnja, početak srpnja. Tada je bilo nešto nevjerovatno, on se s nama oprostio prije nego što je otišao u bolnicu, kao da se neće živ vratiti; i nije se vratio.
Volio sam tatu jako, iako tada toga nisam bio svjestan. Nedostajao mi je puno poslije kada ga nije bilo. Moj tata je bio malter, vezivo, naše obitelji. On je slušao sve naše probleme na poslu, sa drugim ljudima. Jako je volio društvo, i volio je pjevati. Nikada nije pio ni pušio. Volio je popiti gutljaj rakije prije ručka, i ponekad pivo, ali se u životu napio par puta.
Nakon obdukcije su doktoriu rekli da je imao takav metabolizam, koji nije izvlačio kolesterol i već to što šteti žilama iz tijela, već je tijelo to slagalo u krvne žile koje su se "zakrečile".
Nekoliko mjeseci nakon tatine smrti, u jesen, jedne subote sam sam gledao tv. Zazvonio je telefon i javio se tatin kolega, Bojnik iz Imotskog, s kojim je nakon prve operacije bio na oporavku u Krapinskim toplicama, da pita kako je. Tada mi je bilo jako teško, kada sam mu morao reći da je tata umro. Čovjek je šutio par trenutaka, progutao knedlu u grlu, i nastavio pričati o svojim kćerima, i ako me put nanese u Imotski da ga svakako posjetim. Ali eto, život me odnio u drugom smjeru. To veče i na dan kada smo se oženili tata mi je najviše nedostajao. Stanujemo blizu groblja, i često moj nasljednik i ja prošetamo nedjeljom prije ručka i zapalimo didi svjeću, sada kad je lijepo i princeza ide s nama u kolicima. Volio sam svoga tatu.
Vaš Al
P.S. Pegy će pisati o svome tati kojega je ona jako, jako volila. i još nešto, u ovom tjednu pred Uskrs, svaki dan ćemo napisati jednu misao iz knjige "Vodič", Basiliusa Senger, koju sam dobio prije dosta gosdina u crkvi u Frankopanskoj u Zagrebu.
-------------
iz "Vodiča"
I dubine srca treba ispitati, opravdati, katkada i ispraviti.
Papa Ivan XXIII
-------------
|
