Ja bih da sam od onih kojima je dosta jedno 5 sati spavanja dnevno. Dan mi je nerijetko tako kratak, a čak i kad nije, kao da ne znam, ako baš ne padam s nogu, leći u neko normalno doba. Dobro, ono vrijeme kada sam na godišnjem odmoru dosta toga nadoknadim. Ali - ipak veliki dio godine na godišnjem odmoru ipak nisam.

Sjećam se kad smo u srednjoj školi na satu Tjelesnog odgoja radili neki test – staneš na onu gredicu visine par desetaka centimetara stopalom orijentiranim u odnosu na gredicu pod pravim kutom (tako da ti je samo srednji dio stopala na gredici, a ostatak u zraku). Onda zatvoriš oči, pridigneš jednu nogu tako da je oslonac samo na drugoj nozi, a ruke staviš u položaj koji ti odgovara da držiš ravnotežu i da ne trosneš dolje. Uglavnom, ne mogu se sjetiti «vremenske norme» koja je bila dovoljna, ali znam da nam je profesor rekao da oni koji nisu izdržali vrlo vjerojatno nisu dovoljno spavali prethodnu noć.

Zaključak – dovoljna je i jedna jedina slabo prospavana noć da nam se u organizmu dogode fizičke promjene tj. odstupanja koja nas spriječavaju da funkcioniramo onako kako bi trebali i mogli. U mom slučaju, posebno kada dodam efekt zadimljenog prostora, stvar se konkretizira u vidu migrene (koja isto tako zna doći nepozvana i kod najurednijeg spavanja i življenja). Kad se nespavanje akumulira u dane, tjedne ili čak mjesece, čovjek vrlo vjerojatno od ljudskog bića lagano prelazi u zombija. Nisam u toj fazi, jer hvala Bogu ipak imam normalan posao koji mi dozvoljava da barem vikendom mogu koliko-toliko nadoknaditi onu propušteno kroz tjedan, ali da nije tako, stvarno ne znam kako bih.

Sjetilo me to na nešto vezano za one dijete koje podrazumijevaju ograničavanje dnevne prehrane na tek jednu ili dvije vrste namirnica. Mislim da to nikako nije dobro. Pretjerivati sa jednim, a ne uzeti drugo, treće, četvrto (a sve itekako potrebno) bilo bi kao da jedan dan spavamo 24 sata, a onda 3 dana uopće ne spavamo. Malo sam skrenula s teme, ali planirala sam to negdje reći pa evo.

Nikad nisam patila od nesanice. Zna(lo) mi se desiti da radi nekih objektivnih razloga ne mogu zaspati, ali ako i tu jednu noć spavam slabo, već druge zaspem prije nego legnem u krevet. Ili me san svlada neplanski dok popodne kao krenem gledati nešto na televiziji. A tada, ako zaspem 15-20 minuta, super. Ako zaspem sat, dva ili više, onda sam toliko izmrcvarena i prelomljena da mi treba barem sat-dva da dođem k sebi.

Uglavnom, morat ću danas malo ranije leći. Nije mi prvi put da u ovo doba kad sam doma napravim takav plan, a onda dođe pola noći, a da se pitam što sam zapravo radila da je vrijeme tako brzo prošlo i da su mi se planovi izjalovili. Danas ću bit karakter i držat ću se zacrtanoga. Aha, sigurno.

A vi … snivajte slatko kao ova beba gore.

p.s. Ako netko ne zna što je kušin, jastuk.