Kako to često ovdje biva, ni ovaj mi post nije planiran, ali zahvaljujući vašim reakcijama na prethodni, gotovo da se nametnuo sam po sebi. Pa mi se onako usput, dok sam jučer prala pločice, kadu, lavandine i ostalu keramiku, pojavilo pitanje – što bi to zapravo bila umjetnost?

U Općoj enciklopediji (onoj staroj koju uvijek navodim) piše da je umjetnost specifična ljudska duhovna djelatnost koja u sebi nosi elemente osjetilnosti, a uključuje kreativni moment, samo stvoreno djelo i njegovo doživljavanje. No, opet, vrteći po mislima neke konkretne kreativne uratke, teško da mogu pronaći granicu što je, a što nije umjetnost.

U svijetu glazbe, koji nam je svima poznat, samo iz raznih perspektiva, teško da bismo se svi složili o pojedinoj umjetničkoj (ne)pripadnosti. Često tu svrstavamo ono što su nas na tom području učili u školi, a to je uglavnom klasična glazba. Moram i sama priznati da nikako ne mogu ne spomenuti omiljeni mi Ravelov Bolero, razne kompozicije Beethovena, Verdija i dr. No, koja je onda granica da nešto bude umjetnost. Kako znati da recimo stihovi «mogli bi u parku, na klupi il' u jarku – nema veze» nisu umjetnost , ako ih onaj tko ih izvodi, piše ili sluša, doživljava kao oblik kreativnosti i duhovne djelatnosti.

Kad je likovna umjetnost u pitanju, ista je stvar. Štoviše, iz svog krajnje kritičkog oka i maksimalno netalentirane ruke, mogu reći da čak i ja kao takva mogu biti umjetnik. Naime, meni, oprostite svi obožavatelji, ali moram reći što mislim, jedan Picasso ima dar za likovnu umjetnost koju bih platila ravno pa 0 kuna. U tom kontekstu, mislim da bi vi koji ste roditelji 8-9-godišnje djece više zaradili na slikama, jer među njima našla bih neke koje bih platila puno više. Jasno, ne mora se svakome sve svidjeti, ali pitam se kojim kriterijima netko zavrijedi da mu slike vise u najelitnijim svjetskim muzejima, dok neke druge to ne mogu nikako?

Onda, fotografija. Danas u vrijeme digitalnih fotoaparata, mogućnosti su stvarno ogromne. Još k tome možete pritiskati milijun puta, a od tih milijun, jedna hoćete-nećete mora biti dobra. Čini li baš ta jedna nekoga umjetnikom? Ili je umjetnik možda onaj koji izazove najveći šok? Ili onaj kod koga svi ispadnu fizički ljepši nego što jesu? Ili onaj tko dobro ovladava Photoshopom? Jasno da mutne fotografije i one na kojima netko «odreže» glavu ne mogu spadati u kategoriju umjetničkih, ali sve one ostale su neka druga priča. Jednako diskutabilna kao i prethodne.

Ako gledamo glumu kao jedan od temelja i kazališne i filmske umjetnosti, pretpostavljam da ćemo se složiti u ocjeni da su sapunice prilično evidentno mjesto za uočavanje loše glume, što ne mora nužno značiti da je svaki glumac tamo loš glumac. S druge strane, visokobudžetni filmovi u kojima glume ultraturbodobroplaćene zvijezde, ne moraju biti garancija i izvrsne glume. Pa se opet nameće pitanje tko je tu umjetnik, a tko nije. Ista stvar je i sa redateljima, scenaristima, kamermanima i dr.

Posebna priča je književnost. Sjetite se prizora kad uđete u knjižnicu ili u knjižaru ... kolike vam se knjige nađu pred očima. Ako zanemarimo one stručne, sve one ostale knjige djela su umjetnika? Tradicionalno kritična, moram konstatirati da među nekima blogerima ima onih koji pišu ljepše priče i pjesme od mnogih koje se nalaze na tim policama.

Zapravo me dalje misli vode u činjenicu da nam se ta riječ umjetnost počela nametati sa svih strana. I u mnogim domenama u kojima joj baš i ne nalazim mjesto. Tako, recimo, naša estrada uporno sebe naziva estradnim umjetnicima, jer valjda pojam estradni djelatnici ne djeluje baš neštro strašno kul. Ponovite još jednom i sigurna sam da će i vama, kao i meni, zvučati preradnički.

Ako bi pak i estradu zvali umjetnošću, ne vidim zapreka da tada ne bi mogla postojati i krojačka umjetnost, frizerska umjetnost, aranžerska umjetnost, make-up umjetnost, dj-umjetnost ... Možda bi onda iz pojedinih već poznatih umjetnosti «iznikle» neke podumjetnosti. Tako bi iz glazbene prizašle hip-hop-umjetnost, pop-umjetnost, rock-umjetnost, alternativna umjetnost ... U filmu bi imali romantičnu umjetnost, sf-umjetnost. triler-umjetnost ... i za neke neizostavnu porno-umjetnost.

Odužio mi se post pa da mi ne zaspu neki , moram izvesti kratki zaključak. Svjesna sam da je sloboda u izražavanju misli i emocija velika i da je vrlo teško povući crte u kojima se točno definira da nešto umjetnosti pripada, a drugo ne. No bez obzira na to, mislim da bi ipak trebali postojati barem neki kriteriji koji dijele umjetnost od zabave. Jer u protivnom mislim da će nas preplaviti kič-umjetnost.