Recimo da me na ovaj post inspiriralo povlačenje za jezik jedno x puta u životu. Bilo je tu uglavnom dobronamjernih uboda (istih onih vrsta kakve i sama dajem kad dobijem poticaj ), bilo je tu ozbiljnih i iskrenih mišljenja koje poštujem, a bilo je i onih koji su u vlastitim ocjenama izgubili osjećaj za realnost i elementarnu pristojnost i pri tome se nisu ustručavali čak ni vrijeđati i potcjenjivati.

Stoga, zapitala sam se stvarno jako puno puta u čemu je razlika između konzervativnih i liberalnih stavova i po čemu to nešto jesi, odnosno nisi. Jasno je da je univerzalnu ocjenu bilo čijih stavova vrlo teško donijeti, jer jako je puno područja na kojima se ogleda nečiji konzervativizam/liberalizam pa je vrlo često netko u jednome konzervativan, u drugome liberalan, i obrnuto.

No opet, što je to u suštini konzervativno, a što liberalno? (Blokche, ovo pitanje je ono koje ide radi "dramaturgije" ). Liberalizam bi u ležernijem izričaju bio slobodoumnost tj, predstavlja podupiranje političkih, ekonomskih, seksualnih, moralnih, vjerskih i dr. sloboda. S druge pak strane konzervativizam predstavlja nešto što želi očuvati postojeće oblike mišljenja ili odnosa (u društvu, obitelji ...), tj. protivljenje svemu novom, naprednom, u krajnjoj liniji, protivljenje svemu liberalnome.

Moram priznati da me te klasifikacije definitivno zbunjuju. Naime, ako bih samu sebe svrstala u konzervativku u što me svrstavaju mnogi, to bi značilo da se protivim svemu liberalnome. S druge strane, ono što za sebe znam je da držim do tradicionalnih vrijednosti, prilično sam otvorena prema različitostima, izražavam svoje mišljenje gdje god mogu, za sve sam vrste napretka kada je u pitanju razvoj, bilo da je riječ o pojedincu, obitelji ili široj društvenoj zajednici.

I tu dolazim do spoznaje da ljudi vrlo često brkaju pojmove. Jer, biti vjernik koji ide u Crkvu ili biti čovjek koji nije anacionalan danas se po automatizmu klasificira u konzervativizam. Suprotno tome, svatko tko nije vjernik ili je od onih koji vjeru ne prakticira u crkvenom smislu, ili pak kome je svejedno živimo li u Hrvatskoj ili u Nigdjezemskoj je liberalan. Nadalje, konzervativan je i onaj tko gleda kupuje li hrvatsko ili ne, jer to znači da nije dovoljno otvoren prema tuđemu. Onda, konzervativan je i onaj kojemu je «noć vještica» bez veze, jer taj ne prima sve tuđe običaje itd.

Ne mogu spomenuti jedan jako važan pojam koji mi je zapravo popriličan pokazatelj nečije liberalnosti, tj. otvorenosti, a to je tolerancija. Ako se sjetite bilo kojega vremena iz prošlosti koja bez dvojbi možemo nazvati konzervativnima, onda ćete primjetiti da je nemoguće ta vremena povezati s bilo kakvim oblikom tolerancije. Nadalje, jednako tako taj pojam ne mogu povezati sa mnogim danas «modernim» ljudima koji sebe svrstavaju upravo u liberalne. Jer, ne biti tolerantan prema različitosti, a zvati se liberalom, baš mi i ne spada u nešto realno moguće. Zapravo jako kontradiktorno.

Seksualne slobode su posebna priča i stvarno neiscrpna tema. Svjedoči to i dragi mi Rock, koji je na svom blogu o njemu govorio s raznih aspekata, pri čemu posebno pamtim post O seksualnom opredjeljenju. U čitanju tog, a i ne samo tog posta i komentara, došla sam do zaključka da gotovo svi mislimo isto, ali je jako bitna igra riječi po kojoj se neki svrstavaju u liberalne, a drugi u konzervativne (dobro, ovih drugih baš i nije bilo puno, što je uobičajeno). Ono što me zapravo stavlja u dilemu je činjenica – pa nije li za tu klasifikaciju bitno kako zapravo živimo vlastiti život, a ne kako vrludamo riječima da bi nešto ispali po «definiciji»? Naime, po toj bi «teoriji» većina ipak bila konzervativna, jer većina ne želi neke seksualne perverzije, grupni seks i silno i neiscrpno mijenjanje seksualnih partnera. Naravno da baš svi pri tome govorimo da nas nije briga što tko radi i da svatko ima pravo raditi od svog života što god hoće. Jer, na kraju krajeva, to i mislimo. Što bi značilo da smo po tome svi liberalni.

Svi oni koji me radi samo njima znanih razloga u pogrdnom tonu nazivaju konzervativnom zapravo pokazuju da su, uz štošta drugo, konzerve nad konzervama kojima ni oni iz srednjeg vijeka nisu bili ravni. Oni drugi, koji me tako nazivaju u jednom sasvim drugom tonu, mogu i dalje. Jer kad znam da dolazi od nekog Pravog Liberala osjetim jednake simpatije kao i on/ona prema meni kada to govori. No, i oni, a i svi ostali koji ovdje dolazite i raspravljati u tonu u kojem priliči, ne živite baš u "zabludi". Jer kako god tumačili te dvije riječi, Konzervica bi svima vama koje poznaje bez problema našla barem nešto po čemu ste oboje, i konzervativni i liberalni.