21.06.2005., utorak

Ljubav ili papir?

Image Hosted by ImageShack.us Danas me jedna prijateljica iz Gorskog Kotara iznenadila pozivom. Dobro, nekoga koga vidiš samo na godišnjicama mature i koga čuješ možda jednom-dvaput između toga, teško mogu nazvati prijateljicom. Ali opet, netko tko ti je ostao drag i s kime si sjedio 4 godine srednje škole i dijelio puno misli i riječi sigurno je više od poznanika.

I tako ... prvo što se nađe na «dnevnom redu» je «što ima novoga?», a kako znate za žene mojih godina to u prijevodu znači «ljubav, muž, djeca?». Image Hosted by ImageShack.us Moju situaciju barem po pitanju ove zadnje dvije «točke» znate. A njezina je ... da se nije udala, ali je u vezi ... vezi od oko 15 godina. Osim što sam sam ju na svoj skroz benigni način pitala je li bar prošnja pala, na njen odgovor da nije, nisam mogla, a da joj ne kažem «pa zaprosi ti njega». Image Hosted by ImageShack.us

Moram priznati da meni te duge veze koje nemaju neki «proces» u sebi nikada nisu bile jasne. Pod proces ne mislim da se trebaju odvijati neke «radnje» koje se očekuju od obitelji ili društva, nego mislim na potrebu da se dvoje ljudi jedan drugome obvežu i na tome dalje razvijaju svoju ljubav. Brak iz moje nebračne perspektive je svojevrsna simbioza u kojoj se podrazumijeva življenje na obostranu «korist». Prije svega, riječ je o onoj emotivnoj. Jer ako nje nema, sve ostale postanu beznačajne, ako ne odmah, onda u dogledno vrijeme.

Još je jedna stvar mi nije jasna. Ako postoji ljubav, tj. ja volim Njega, on voli mene, kako izgovor za nevezivanje može biti «sloboda»? Naime, znači li to da u vezi s tom osobom netko nije slobodan? Znači li to da netko ugrožava slobodu drugoga? I što zapravo ta riječ podrazumijeva? Da svatko može otići kad god dođe do nesuglasica, čak i onih najmanjih? Teško mi je shvatiti takav način razmišljanja, jer čak i kad nisu u pitanju ljubavni odnosi, nisam pobornik nekih olako raskinutih veza među ljudima. A do takvih raskida dolazi jer ljudi prestanu imati volju i želju razgovorom riješiti nesuglasice i probleme. Koji su rješivi. Samo možda zadaci baš nisu najlakši. Ali kao matematičar, moram reći da nema većeg zadovoljstva od uspješnog rješavanja TEŠKOG problema. No, on se ne dobije «s neba» nego radom i ulaganjem sebe u problem. Kompromisima.

Mislim da dvoje ljudi nakon nekog vremena upoznavanja (što je individualno) uvide je li taj Netko ili Neka – čovjek ili žena života. Jer, samo treba zatvoriti oči i pomisliti «Bih li s Njime ili Njome mogla provesti ostatak života? ili «Bih li imala Njegovu ili Njezinu djecu?». Ako se oko toga dvoumimo nakon što smo osobu dobro upoznali, onda je pitanje i volimo li ju onako «pravo». Dobro, podrazumijeva se da kad je netko u srednjoj školi ili na faksu stvari malo drugačije izgledaju, ali i nakon završetka tih obaveza, mnogima se stvari ne promjene. Kao i kod moje prijateljice. Jer, prvo je trebalo završiti školu, pa faks, pa naći posao. I sada je sve to ODAVNO obavljeno ... i opet ČEKANJE.

Što se moje prijateljice tiče, imam osjećaj da i njoj i njemu fali nečeg pokretačkog, nečeg što će ih navesti na promjene. Nečeg što će tu «naviku» dignuti na jedan viši nivo. Po tonu kojim mi ona govori o tome, rekla bih da ona to ipak bi. Samo da ni ona ne zna kada će se to desiti. A zašto tako? Ako ne mogu svoj budući život zamisliti jedno bez drugoga? I ako žele imati obitelj? A znam da ona JE tip za obitelj.

Moram priznati da volim tradiciju po mnogim stvarima, a jedna od njih je i da muškarac prosi ženu. No, usprkos tome, mislim da bih, kad bih znala da ljubav postoji, mogla napraviti nešto poput ovoga na slici. Image Hosted by ImageShack.us A da čekam 15-ak godina, vjerovatno ni najmanje ne bih marila za tradiciju. Image Hosted by ImageShack.us

Da zaključim, brak je za mene samo nadogradnja ljubavi. I vjera da je to ta osoba koju nam je Bog (ili sudbina, ili izaberite što hoćete) namjenila. I nije stvar «samo u papiru», jer za mene je brak puno više od toga. Nešto jako, veliko, lijepo, moćno.

p.s. Sebično bih htjela da mi se prijateljica konačno uda, jer rekla je da će me zvati, a valjda bi lov trećeg buketa bio znak da će i meni zazvoniti crkvena zvona. Image Hosted by ImageShack.us Jer od ona dva što skupljaju prašinu nema neke buke. Image Hosted by ImageShack.us

- 21:39 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (40) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

"Ja u ljubav vjerujem"