Dosta ste me slabo procjenili. Iako, ima i onih rijetkih koji su pogodili. Zapravo samo je jedan odgovor potpuno točan i konkretan i ne vrluda (možda mrvicu), i još 2-3 onih koji vrludaju ili su pak bili blizu. Znači – vama psihologija baš i nije jača strana.
Dobro, može se protumačiti i da se ja skrivam, a vi ste fuuuuul iskreni i otvoreni. Iako, prva je verzija puno bliža istini.

Ne, nije psihologija točan odgovor. Iako me ona poprilično zanima i da se razredbeni ispiti u ona vremena nisu preklapali, definitivno bi bila pokušala i tamo polagati ispit. A da sam položila oba ispita, izbor bi bio onaj koji je i bio.

Od nekih predmeta iz škole, moram priznati da mi je kemija uvijek bila draža od fizike, a zamljopis od povijesti, a tako je ostalo i danas. Volim razne vrste knjiga, ali listanje po atlasima mi i danas predstavlja zadovoljstvo.

Vidim da vas je dosta spominjalo hrvatski jezik. Jednom sam u srednjoj školi imala sve zaključene ocjene 4 i 5. Sve osim hrvatskoga kojega njega sam imala 2. Ne znam da li je to zato što me gramatika zanimala, a književnost baš i ne, a profesorica je «gulila» po ovome drugome. Ili zato što je imala takav odabir (a u okviru nastavnog programa), koji me nije uopće zanimao. Dosta je driblala po Krleži i Baraki 5B, a mene su puno više zanimali Tolstoj, Dostojevski, Šenoa. Ili bolje reći Ana Karenjina i Dora Krupićeva. Možda nisam htjela učiti, jer mi je išla na živce, a i ja njoj, rekla bih. Također mi nikad nije išla poezija. I zato svi vi moji dragi pjesnici znajte da vaše pjesme pročitam i 2-3 puta, jer uistinu želim shvatiti što želite reći. Ton se doduše lako osjeti, ali ono – što je pjesnik htio reći – je i meni ponekad pitanje. Naime, kako je Rock spomenuo u svom zadnjem postu, ne želim ispasti glupa i ne shvatiti ono što «kao» svi shvate. A onda skontam da vi možda i ne želite da vam se ide preduboko u dušu. I da možda i nije bitno da ja shvatim u potpunosti vašu pjesmu, nego da je bitno da vi kroz nju izrazite osjećaje.

Spominjali su se i društveni predmeti, koji me u načelu zanimaju, ali ne toliko da bih se njima bavila cijeli život. Zanimalo me čak i pravo pa i danas volim pronaći nešto konkretno što me zanima, ali ne bih mogla cijeli studij provesti u učenju na taj način. Zanimala me i kriminalistika, ali to je valjda bio utjecaj dosta pročitanih knjiga i odgledanih filmova toga žanra. Iako, iskreno, mislim da u tom području uopće ne bi bila «izgubljena».

Bilo je tu i onih s predrasudama. Naravno, Riječanka ne bi mogla a da ne spomene vjeronauk.
Ali moje protivljenje promiskuitetu, pobačaju ili nekim postupcima u procesu umjetne oplodnje je nešto što ju je trebalo navesti na to da sam časna sestra.

Bilo je i onih, vidim, koji su u svojim životnim odabirima krenuli mišlju bolje zarade. Baš ste materijalisti. Vi neki. Ja sa 19 godina nisam razmišljala o onome koliko će mi posao donijeti novčanica, razmišljala sam samo o tome – što stvarno volim.

I sad dolazim na priču o umjetnosti. A vama se po glavi možda vrte ideje. Ne, nisam povjesničarka umjetnosti. Ne, nisam ni slikarica ni kiparica, jer to mi baš nikad nije išlo (osim tehničkog crtanja), iako rado pogledam lijepu sliku, kao ovu Generalićevu recimo. Nisam ni glazbena umjetnica, iako mi pjevanje ne ide loše. Da, stvarno ne znam zašto su rijetki oni koji matematiku ne vide kao umjetnost. I zašto mnogi misle kako je ona nešto nekreativno i hladno. Matematika je moja jedina ljubav i onaj tko ju voli na isti način, zna o čemu pričam. A volim ju od osnovne škole, negdje od 5. razreda kada smo dobili strogu i izvrsnu učiteljicu, koje su se mnogi bojali. Ja ne. Stvarno me ponekad uhvati nostalgija za stajanjem pred pločom i objašnjavanjem razlomaka, geometrije, grafova ... I iako ne radim u struci i ne bavim se matematikom onoliko koliko sam nekada htjela, ona mi je kroz cijelo moje obrazovanje, i u osnovnoj i srednjoj školi, i na fakultetu, dala nešto što daje svakome tko to želi i voli ... a to je razvijanje mišljenja, logike, kreativnosti, individualnosti.

p.s. Armin, jedini si spomenuo tu meni lijepu riječ (ovu fiziku možeš skroz izbrisati, jer nikad ju nisam voljela). I ne, nisi imao pravo, jer baš nikad se nisam upitala da li ja to stvarno želim. Dvojbe nikad nije bilo.

I osmijehići Plavookoj, Blokche, Savageu i Trill. A kako da i vama drugima ne dam?

Hihihi. Priznajte da sam vas navela na krivi trag s naslovom i slikom.