Na svom popisu tema za postove danas nisam našla ni jednu za nadahnuće. Znate ono kad vam fali ONO nešto od čega imate polet za pisanje. Poticaj. A ja čvrsto odlučila danas pričati s vama. I što da čovjek radi? Srećom, gotovo uvijek mi se javi «crvić» koji me potegne. Potegnuo me i sad, u ovih zadnjih minutu-dvije. Danas me potaknuo Šajo i «Retromanija», iako ne nečim konkretnim, rekla bih prije općenitim.

Sjetim se ove zadnje – bijelodugmaste-manije koja je zavladala hrvatskim prostorima. A i ovim blogerskim. Kokica je presretna što ima kartu i odmah se odlučila pohvaliti blogerima, na što su neki odmah komentirali kako ju imaju i oni i sad se prave važni. Nisam baš ljubitelj «Bijelog dugmeta», ali mislim da je baš pravi trenutak da se podsjetimo na ono što smo nekad slušali.

Ja moram ipak prvo spomenuti one radi kojih sam kupovala «Bravo», radi kojih sam skupljala one dijelove od kojih bi nakon jedno 100 brojeva dobili cjelinu, radi kojeg sam gledala talijanski RAI, jer su znali gostovati u njihovim subotnim ili nedjeljnim show-programima. A sve to jer mi se sviđala njhova glazba, a i radi toga što mi se sviđalo kako su izgledali. Simon Le Bon, John Taylor, Nick Rhodes, Roger Taylor, Andy Taylor. E, sad, platila bi odmah pizzu onome (vjerovatnije čitati ONOJ) koja je znala o kome pišem prije nego kažem da je riječ o «Duran Duran». Ma ipak ne dam, skužili ste sigurno po slici. Ljubimac mi je bio Simon, iako današnjim očima radije bih se opredjelila za Johna. Sjećate li se onih pjesama «Rio», «Girls on Film» (muški dio sigurno pamti spot), «Notorious» ... ma ima ih stvarno puno. Poslije su se nešto odvajali i mijenjali sastav, ali sad su se nakon puno godina opet okupili oni iz prve verzije.

Sjećam se tada grupa Spandau Ballet, A-ha. A tko se ne bi sjetio i Sabrine ili Samanthe Fox, sa svojom dubokoumnom pjesmom «Touch me»? Bila je tu i Nena sa 99 balona itd. Kasnije sam slušala Erosa i njegove ljubavne-srceparajuće, koje su stvarno dobre. U jednoj fazi slušala sam čak i «Gun's and Roses». Sjeća li se netko onog spota od 11 minuta? Ne, ne, ne. Nemojte da vam misli skreću na druge teme. Riječ je o «November Rain». Kako njeeeeežno. Slušala sam čak i Nirvanu jedno vrijeme, iako nisam baš neki tip za tu vrstu muzike. A «Depeche Mode»? Nije mi ni to stil, ali neke su im pjesme tako dooobre.

Od naših, ne mogu ne spomenuti «Nove fosile». Sjećamo se pokojne Đurđice Barlović, a i hvala Bogu žive Sanje, koju svaki dan možemo i gledati. Osobno sam ipak radije slušala «Magazin», još sa Nikolovskom. Sjećate li se one «Kokolo»? Pitanje za Demjan, je li onaj Tvoj taj Kokolo, ili je pak onaj iz Velog mista? Za slučaj da sam bila u zaljubljenoj fazi bili su tu nezaobilazni Đavoli. Ono što me sjeti na maturalnu zabavu i ona ratna vremena je Tajči. «Čokolada», «Hajde da ludujemo» i svi ti pjesmuljci bili su fora za podizanje atmosfere. No, ona njezina koja je jednog sasvim drugog ugođaja je «Dvije zvjezdice». Jako volim tu pjesmu, i danas.

E, sad kad ste vi poslušali mene, želim i ja poslušati vas.

p.s. Ne mogu ne odoliti da vas ne podsjetim na Vanilu Icy i «Ice, Ice, Baby», jer Šajo je podsjetio mene.