Ime mog bloga nije slučajnost. Jer ja stvarno vjerujem u ljubav, u razne njezine realizacije, pa i onu muško-žensku. U realizacijama te ljubavi se parovi opredjeljuju za razne vrste veza, kad ona pređe u karakter «ozbiljne». Onda se desi: ili «hodanje» godinama (moram priznati da su mi veze od 10-15 godina «hodanja» dosta nejasne), ili život zajedno (tu mislim na nebračni život, što je stvar izbora, no moj svakako ne), ili brak.

Za mene je brak zajednica dvoje ljudi:
-u kojoj se međusobno voli, poštuje i nadopunjuje,
-u kojoj postoji obostrano povjerenje,
-u kojoj je svatko obavezan na vjernost,
-u kojoj postoji spremnost prihvaćanja ne samo vrlina, nego i mana onoga drugoga,
-u kojoj nema straha od obaveza,
-u kojoj nije problem podijeliti zajedničku ljubav i na djecu, ako ih žele,
-u kojoj je svatko spreman dozvoliti drugome da govori i istovremeno biti spreman na slušanje,
-u kojoj se onoga drugoga ne sputava u kreativnosti ...

S obzirom da sam prešla 30-tu i da nisam udata, moja bi vam se vizija braka možda mogla učiniti utopističkom. :)) Možda to i je s obzirom da ga ne živim poput nekih od vas. Pa ne mogu iz vlastitog iskustva znati i sve probleme koje on sa sobom nosi. No to je MOJA vizija, ja u nju vjerujem i niti ju mogu, niti ju želim mijenjati.

Moram sada citirati riječi Petra Vlahova pročitane u Novom Listu: «Priča o mom razvodu totalna je glupost i očito je plasirana iz nekih šibenskih krugova. Moj je brak liberalan, što podrazumijeva slobodu. Dakle, bez previše ljubomore i sloboda izbora.» Natjerao me njegov sadržaj na višestruko čitanje. Jer nikako da dokučim što je Vlahov htio reći.

I tako sam «naivna» preko Google tražilice krenula tražiti pojam «otvoreni brak», koji mi se činio kao nešto srodno. Jer liberalnost je nešto slobodno i otvoreno.

Prvi na popisu je Iskonov članak pod linkom «Prevara je spas za brak» . Mislim stvarno hvalevrijedna ideja. Možemo ju povezati sa «tu-tu-tu» reklamom. Tu nas Will Smith i Jada Pinkett poučavaju koja je tajna njihov «uspješnog» braka.

Nadalje nailazimo na «Zagrebačkog Pobješnjelog Maxa» koji na Portalu Iskrice svoj status predstavlja kao «otvoreni brak», a u daljnjim pitanjima navodi kako je vjernik, kako najčešće slobodno vrijeme i vikende provodi s obitelji i koji bi na prvom spoju sa osobom koju traži preko Iskrice pitao - «Sviđam li ti se kao osoba?». Drage moje neudate blogerice, sigurna sam da već osjetite nalete ovih «pobješnjelih» vibracija. Kojoj se ne bi svidio? :)))

Nakon još jednog nadobudnog Dalmatinca sličnih pretenzija, dolazimo do web-stranica Klik magazina s naslovom «Ljudska seksualna prava» koja su raspoređena po točkama i ako se brinete za slobodu seksualnog ponašanja, nemojte – sve je obuhvaćeno. I sve je dozvoljeno.

Pada mi napamet i još jedna varijanta «liberalne» ljubavi. Vjerovatno ste čuli za stanovitog «duhovnog učitelja» Makaju čije se učenje zove Komaja i koji živi u zajednici sa 15-20 ljudi – muškaraca i žena (barem je tako bilo prije nekoliko mjeseci) u kojoj se prakticiraju seksualni odnosi «svakoga sa svakim» (nisam baš sigurna da li su uključene i homo-varijante). No, ako mislite da je to klasični oblik slobode seksualnog ponašanja, onda niste obuhvatili baš sve. Jer, kako kaže Makaja, ta «ljubav» koju oni prakticiraju je nadišla ovu «običnu» o kojoj mi pričamo.. A prava je ljubav ona iz «učenja» gospodina Makaje. Koja je nesputana i potpuna, jer nema, kako kaže, posesivnosti i sebičnosti. A mi to nismo u stanju nadići pa se zadovoljavamo nečim što zapravo nije ljubav. Jer, «pravu» nam ljubav može definirati samo gospodin Makaja.

Sve u svemu, od tih silnih «liberalnosti» i «otvorenosti», uz i dalje moju enigmu Vlahovove «slobode», ja se opredjeljujem za nešto jako nemoderno, sputano, neliberalno, konzervativno – za ZATVORENI brak.