Plesni studio Pegaz
24.11.2005., četvrtak
Plesna filozofija
|
Ples je univerzalni jezik koji ne poznaje kulturne i nacionalne granice. Ples je govor tijela, umješnost i umjetnost kojoj je čovjek i autor i sredstvo i samo umjetničko djelo.Stariji i od ljudske povijesti (jer je poznat i u životinjskom svijetu) ples oduvijek izražava, obilježava i prati osnovne preokupacije pojedinca i zajednice. Čovjek je plesao da bi govorio bogovima, pričao o životu i privlačio. Arhetipske motive obrednog - religioznog i seksualnog plesa nalazimo u sačuvanoj folklornoj baštini, ali i u društvenim plesovima i suvremenim kazališnim plesnim oblicima. Kako europska kultura vuče korijen iz antike, tako je i za europsku povijest plesa Grčka izvor i nasljedstvo kojoj se do danas mnogi autori rado vraćaju. Razvoj kazališnog plesa pratimo od XV stoljeća kada se kao rezultat dvorskih plesova pojavio balet. Balet je doživio svoj procvat u Francuskoj u XVII stoljeću i širio se Europom, da bi došao do Rusije koja ga je u XIX stoljeću dovela do jednog od vrhunaca. Paralelno su se razvijali i društveni plesovi. U XX stoljeću ples doživljava svoj puni procvat. U stalnim interakcijama s drugim umjetnostima, neograničena izraza i forme ples se razvija u ogroman zbir tehnika i pristupa.  Preuzeto sa stranice Culturenet.hr |
