Med – Otkuda dolazi?

srijeda , 18.05.2016.

Med - naše slatko zadovoljstvo!

Med je slatki proizvod koji proizvodi više vrsta kukaca – pčele, neki bumbari i ose. Ipak, kad govorimo o medu, uvijek mislimo na onaj pčelinji. One ga stvaraju iz nektara koji sakupe od cvjetova. Med pčelama služi kao zaliha hrane koju pohranjuju u svojem saću i pokrivaju poklopcima od voska čime sprječavaju ulazak nečistoća i vlage.
Pčele nektar koji usišu koriste i za proizvodnju meda, i za energiju tijekom leta. Med stvore preživanjem nektara koji usišu i prerađuju enzimima iz pljuvačke. Prilikom preživanja dolazi do razbijanja molekula saharoze na fruktozu i glukozu. Taj proces traje nekih dvadeset minuta, a proizvod ima relativno visoku količinu vlage, oko 20 %. Kako se taj novi med ne bi pokvario (podložan je napadu raznih plijesni i bakterija), pčele brzo lamataju krilima kako bi potaknuli isparavanje vlage, čime se sprječava njegova eventualna fermentacija. Tijekom hladnog vremena kad nema ostalih izvora hrane, pčele ga koriste kao izvor energije.
Pametan će pčelar pčelama ostaviti dovoljno meda kako bi imale izvor energije, a višak će pokupiti. Prije je bio običaj da se kolonija žrtvuje – cijela se košnica uništavala. Danas to nije slučaj, jer postoje posebni okviri koji rješavaju takve probleme. Pčele je preko zime moguće hraniti i kristaliziranim šećerom ili šećernom vodom, što znači da se većina meda može iskoristiti za prodaju. Med koji pčelar sakupi neće se pokvariti, a stajati može godinama.

Svojstva meda ponajviše ovise o flori od koje je nastao. Jednostavnije rečeno, ovise o vrstama cvijeća iz kojih su pčele uzele nektar tijekom proizvodnje meda. Zato se med gotovo uvijek opisuje i označava ovisno o izvoru cvijeta. Med koji se najčešće može kupiti uglavnom je miješani, od raznih vrsta medonosnog bilja. Kod nas su tu još i bagremov, lipov, livadni, kestenov, šumski, kaduljin, lavandin, vrijeskov i tako dalje. Kao što vidite, postoji zaista pregršt vrsta meda, što je samo po sebi jedna vrlo zanimljiva tema. Također, med se dijeli i prema načinu njegova dobivanja (vrcani, prešani, filtrirani, med u saću itd.) Sa svim tim ćemo vas podrobnije upoznati u narednim člancima. Kod meda također postoje i razne kategorije. Prema zakonu med se dijeli na pet kategorija, ovisno o bogatstvu peludnog materijala.
Tu su još i druge vrste meda koje ne nastaju preradom nektra – preradom medne rose k nastaje med medljikovac (uš siše sok sa bjelogoričnih stabala poput kestena, lipe, hrasta) i medun koji nastaje kada uš siše sokove na jeli, za sebe uzima proteinsku sastavnicu soka, a izlučuje ugljikohidrate koje skupljaju pčele, dok onaj dio medne rose koji pada na tlo i lisce mijenja pH zemlje tako da može rasti micelij koji kroz korijen jele hrani jelu.

Općenito gledano, med je prilično bogat raznim vitaminima i mineralima, prvenstveno vitaminima B skupine. Med u sebi sadrži najmanje 180 različitih tvari. Većinu suhe tvari čine ugljikohidrati, tj. glukoza, fruktoza, te u manjini ostali, složeniji šećeri. Ostatak su voda, bjelančevine i ostali mikronutrijenti – antioksidansi, flavonoidi i ostali fitonutrijenti.



Med je jedna od povijesno najprovjerenijih i najobožavanijih namirnica. Med je kroz veliku većinu ljudske povijesti bila gotovo pa jedina slatka namirnica, a kao dokaz koliko su ga voljeli tu su i crteži u spiljama koji prikazuju hrabre pojedince koje se penju na stabla i doslovce riskiraju život kako bi se domogli malo slatkog nektara od divljih pčela. Ti su crteži stari oko osam tisuća godina, što znači da ljudi već deset tisućljeća žude za medom i koriste ga, kako u prehrani, tako i u medicinske svrhe (a i teško je razdvojiti jedno od drugoga). Danas, srećom, nema potrebe za takvim „egzibicijama“. Koliko se štovalo pčele i med prikazuje i simbol grčke božice Artemis - pčele.

Med su koristili i u starom Egiptu, gdje su ga dodavali kolačima kako bi ih zasladili. Grci su također uzgajali pčele koje su proizvodile med, te im je on bio izuzetno koristan, jer je med tada bio jedini dostupni zaslađivač. Rimljani su, doduše, poznati po korištenju posuda za kuhanje s olovnim acetatom; taj kemijski spoj ima sladak okus, ali je uzrokovao mnoge smrti zbog otrovanja olovom.
Zaista, med su otkrili i tisućama godina koriste ljudi diljem svijeta. Bilo u zapadnoj civilizaciji, bilo na dalekom Istoku, u Kini i Indiji – med je vjeran čovjekov pratilac. Bilo kao slatki desert, bilo kao sredstvo za liječenje raznih bolesti, ljudi ga jednostavno obožavaju, i to toliko da u mnogim kulturama med ima i religijski značaj u raznim ritualima.

Značaj meda tako je visok da se zakonom uglavnom zabranjuje svaka promjena strukture meda – dodavanje šećera i ostalih aditiva kako bi se „poboljšao“ okus ili povećali prinosi. Zato se med svugdje, pa tako i u hrvatskoj, redovito kontrolira u laboratorijima, kako bi se provjerila njegova kvaliteta i ispravnost deklaracije. Budući da je običnom čovjeku dosta teško prepoznati je li med lažan, laboratorijski testovi jednostavno su nužni. Najsigurnija kupnja svakako je na kućnom pragu pčelara kojeg poznajete.
Med je iznimno važan prehrambeni proizvod nevjerojatno široke primjene. Jedinstveni spoj predivnog okusa i ljekovitosti rezultirao je time da se čovjek njime koristi već tisućama godina. Svakako treba poslušati mudrost predaka i redovito konzumirati med, tu čarobnu namirnicu koja liječi, smiruje i uveseljava.

Izvor: Pčelarstvo Radošević - proizvodnja i prodaja meda, propolisa i matične mlijeći