travanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
no news trenutno
***
ja imam 12" ekran i meni slikice koju stavim budu fino po cijeloj stranici, a ako recimo vama na većim ekranima prozor bloga bude toliki da se slika ponavlja, molim, radi umjetničkog dojma koji želim ostaviti, smanjite prozor tako da bude upravo okvir fotke/slike
hvala na razumjevanju
Linkovi
no news trenutno
***
ja imam 12" ekran i meni slikice koju stavim budu fino po cijeloj stranici, a ako recimo vama na većim ekranima prozor bloga bude toliki da se slika ponavlja, molim, radi umjetničkog dojma koji želim ostaviti, smanjite prozor tako da bude upravo okvir fotke/slike
hvala na razumjevanju
***
BLOG
forum
prostranstva interneta
matična kazališna kuća =):
ZeKaeM
akademija na koju idem:
SEAD
!:!:!:SAMO NA BLOGU:!:!:!
beauty:
dianora
vilenjakinja:
Lady AVATEA
clover & shamrock:
IvKi
domino:
haruki
chantal:
dama i skitnica
sunce:
mimoza
Galadriel:
noldorska princeza
još veća
u našim očima
od kada piše ove divne priče
!sviđaju mi se riječi ispisane iz glava gore navedenih ljudi!
ZAKON!!!
puno starih i najdražih nam serija, crtića i filmova
***
nek se nađe ;) :
...seve FAN club...
*********
APOKALIPSO
***
ti si premlada
a ja sam prestar za cekanje
miris u zraku mekan je
otkada tvoje sreo sam oci
san ove noci
pocinje
apokalipso sviraju
crni i znojni andjeli
s cvjetom u kosi
ritam te nosi
dobit cu sve sto zazelim
sad uzmi mi ruku i vodi me
pred nama nisu godine
al mogu biti najdulji sati
rado te pratim
vodi me
anđeli nek se odmore
a u nebeske ponore
mi cemo skupa
padati znati
otvori sirom prozore
ti si ta koju sanjam
ja sam taj kojeg oduvijek znas
vise nemamo zelja
jer sad plovimo do beskraja
*********
PRIČE:
tamo i opet natrag
I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX
triologija:
tri
pune tri
priča treća
7:
sedam (7) dana
gledao sam u površinu mora. mjesečeva svjetlost ostavljala je širok, bogat trag po površini tako tamne boje. očarala me ta slika, kao da je zavladala mnome. prepao me nagli prekid. između mene i mora našla se neka osoba. htio sam je zamoliti da se pomakne jer sam jako želio nastaviti gledati u taj sjaj koji je budio moju maštu u stvarao najdivnije misli u mojoj glavi. okrenula se, sada sam vidio da se radi o ženskoj osobi, zamahnula dugom, valovitom kosom i ispričala se što je stala točno pred mene. u tom trenutku sam prestao razmišljati. apsolutno pomračenje. gledam je ravno u oči, bez imalo ikakva stida. ulovim se kako nepoznate osobe nemogu gledati u oči, nije mi ugodno da me čita osoba koja me ne poznajem, no sjećam se kako sam tada, nju, gledao bez ikakva straha. nismo se pomakli, niti ona, niti ja. još je jednom progovorila, imala je glas vilenjaka, pitala je smije li sjesti kraj mene. bez riječi sam joj to dopustio. sjedili smo satima, barem se tako činilo, u tišini. s vremena na vrijeme pogledi su nam se sreli. svaki sam put vidio kako joj se oči više i više pune suzama. nisam je htio pitati zašto. mislio sam da nije na meni da se petljam u privatnost nepoznate osobe. “zašto si tužna?”, čuo sam kako riječi izlaze iz mojih usta. pogledala me, sada je već plakala. tužno plakala. gledao sam kako sve češće i češće ostaje bez zraka, kako vadi maramicu i puše nos, sve to bez riječi. baš kada sam je još jednom pitati što se događa, zagrlila me. čvrsto je obujmila svoje ruke oko moga struka. zbunila me tim postupkom...no zbunjenost je nestala i osjetio sam se tako jednostavnim. polako sam stavio ruke oko njenih ramena i naslonio njenu glavu na svoja prsa. nisam rekao niti riječi. pustio sam je neka plače, slušao sam je kako tuguje, kako bez ikakvog ritma hvata zrak. plakala je dugo. sjedili smo svo vrijeme zagrljeni, u tišini. primio sam joj glavu rukom, dok sam drugom vadio maramicu i polako sam obrisao suze s lica. osmjehnula se. |