biti nestašan

…»tko te šiša?»..reklama je to na staklenoj stijeni moga frizera…kako sam došla do njih…jednostavno-jedini kriterij mi je bio da se ne trebam naručivati…uđem i pitam da li me može odmah primiti…i tako kako sam došla tako sam i ostala kod njih…i to sada već skoro dvije godine…skoro pa smo familija…vlasnica i dvije stalne šišačice, a koja god da me primi ja zadovoljna....od kada sam plavuša nešto se češće družimo…znaju u salonu raditi i cure bilo na praksi..ili kao pomoćne radnice…i tu počinje zapravo cijela priča….radi se o jednoj od njih…naučila sam se opustiti…a onda sam počela registrirati neke novosti…ili dati mašti na volju….primijetila sam razliku u dodiru na mojoj koži i žmirečki bi već sada mogla prepoznati čije su ruke u mojoj kosi….no ruke jedne pomoćne radnice…hmmm za one slabijeg srca…a za druge mmmmmmmm….kad se priča o sklonostima istom spolu uvijek sam znala reći..ne hvala-za sad…i dalje je tako ali ima nešto…pogotovo kada sjednem i vidim da sam u njenim rukama….način kako je taj prvi dodir njenih prstiju ugodan, te jagodice na prstima dok mi pomiče kosu…način kako stavlja zaštitnu kremu ..razlika u toplini kože….prvi puta sam sama sebe panično pogledala u ogledalo da vidim da li se primjet ugoda….jednom tokom pranja kose i masaže vlasišta postala sam nervozna…iritirala me je činjenica da mi dodir žene čini ugodu…..sada još uvijek sam oprezna sama sa sobom …ali lagala bi ako bi tvrdila da mi nije prošla misao glavom …..da li je dodir svugdje sa tolikom ugodom….