biti nestašan

+-:x=?

ja ne mogu izbjeći inventuru u ovo doba godine...ali ne one po dućanima, niti one po firmama sa skladištima, već onu internu....svake godine do udaje sam znala kupiti bilježnicu dostojnu te inventure, i nikada nije u njoj bilo zapisano ništa iskreno, iz same biti ja...zašto?...iz straha da će to netko pronaći, pročitati i da neću moći objasniti...ponovo dolazi vrijeme kada bi htjela kupiti takvu bilježnicu....vjerojatno neću ni ovaj puta to učiniti...žao mi je jedino što te kupljene i zapravo prazne bilježnice nisam sačuvala...korice i slike koje su bile na njima puno bi rekle..pa čak možda bi zamijenile riječi kojima sam htjela sebi samoj biti dopadljiva ili bolje rečeno ocrtati da nisam serijski proizvod ...sjećam se prije kojih 23 ili više godina jednog prelaska iz stare u novu godinu i stana u dugavama na šestom katu, otvorenog prozora, ulaska hladnog zraka i mirisa magle koja se provlačila naseljem...u sobi sam bila sama...seka je bila negdje na tulumu, mrak u sobi...vani je bio bučno, magla je povremeno promijenila boju ovisno o boji vatrometa negdje u gradu...svečano sam sjela za naš radni stol, otvorila tu bilježnicu, uzela flomić koji je mirisao na izabelu i da sam upisala u zgbu, 01.01....rečenice drugo jutro već su djelovale prazno, smješno i nisu imale snagu koju sam htjela postići....na kraju takvog niza od deset godina zaključila sam da neću pisati već da ću sve čuvati u sebi, a da kada bude sjedila pored mene osoba koju bude imala tu karizmu i bude dovoljno otvorena za primiti moje najskrivene tajne, veselja, razočaranja, težnje, ljubavi i nadasve mržnje da ću priču ispričati da ona dobije i boju ne samo da bude slovo na papiru....