|
|
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam Ana, rođena "davne" 1986., kišnog 15. lipnja, i Bog je plakao :)). Završila sam (2005,) opću gimnaziju, upisala izvanredno pravo u Zagrebu. Ali, nakon dvije godine studiranja, ili barem pokušavanja istog, na pravnom fakultetu, odlučila sam promijeniti fakultet i od ove jeseni sam ponosna brucošica (opet!) FPZG-a odnosno Fakulteta političkih znanosti, smjer novinarstvno! I od ove jeseni više ne provodim dane isključivo u Kc već uglavnom u Zagrebu ...
Inače sviram godinama bisernicu (od trećeg osnovne), a sviram u orkestru. Da, inače sam iz Koprivnice, barem rođena u njoj jer moji nisu odavde. Osim tambure, volim izrađivati nakit,u zadnje vrijeme jako rijetko, volim putovati, ljenčariti, a nadasve smijati se. Imam nekolicinu naaaajboljih frendica i frendova koje nebi mijenjala ni za šta na svijetu. Love you guys!!! :* Obožavam i leptiriće, imam i jednog na leđima već 3 godine. I tak ... Inače sam već jaaaako dugo (ne)sretno slobodna i čekam svog princa na konju bilom, konju vranom, a čak ne mora ni na konju biti, može doć pješke samo nek požuri malo :)))) Neznam što više pametno (kao da je ovo bilo) reći pa kad smislim, javim. kiss
boja kose/očiju: smeđa/smeđe (i kratkovidne he he)
omiljene boje: smeđa, crna, ljubičasta i zelena
Pozdravček!
Vjerujem da se i vama puno puta dogodi da razmišljate o životu, svom, tuđem, životu općenito ... meni se to dogodilo noćas po ko zna koji put ... prokleta nesanica koja ostavlja prostora za razmišljanje (najčešće o glupostima...) ....
Zakoračila sam u 22., sama sam već par godina ... (ove vezice ne računam kao zauzetost), već drugi puta sam postala brucošica ... zapravo nisam ništa značajno još postigla u životu, osim, reko bi očka, završila sam gimnaziju ... jedino to sam izgurala do kraja ... uvijek započnem sto stvari,a nijednu, ili eventualno jednu dovršim .. šta ako tako bude i s ovim faksom? zar ću cijeli život upisivati i ispisivati fakultete?!?! zar ću na kraju život provesti ko konobarica ili tome slično? (nemojte krivo shvatiti, probala sam ja i to raditi, i to je častan posao,ako ga tako radiš, naravno, ali opet ...)
Krenula sam u glazbenu, došla do 5. od 6 razreda i odustala, krenula u školu slikanja, odustala na pola puta, krenula trenirati tenis, pogađate, odustala nakon otprilike 2 godine ... užas ... a o vezama da i ne pričam ... mada, realno gledano, to nije isključivo moja krivnja jer, ruku na srce, više ako ne i u sto posto slučajeva sam ja bila ta koja je ostavljena ... ali ... očito nešta ne štima sa mnom kad svaki dečko nakon kritična 2, 2,5 mjeseca pobjegne glavom bez obzira ... da, imala sam prije nekoliko tjedana priliku ući u ozbiljnu vezu, ali onda sam rekla ne ... možda sad malo i žalim, šta nisam bar probala ... ali ... prokleto ali ... isplati li se veza na daljinu? spoznaja da ćeš dečka vidjeti možda 5 puta mjesečno mi i nije baš privlačna ... on na relaciji dva grada, a od jeseni i ja ... mada nam je svih ovih mjeseci dok smo se viđali bilo super, zabavno, lijepo, nježno, ma sve, ali. .. uvijek postoji ali ... da se taj odlučujući korak dogodio par mjeseci prije, kad sam se još nadala i željela vezu, možda ... ali sad je već prekasno ...
I onda mi jučer dođe poruka od "the bivšeg", "gospodina" (počinje me taj nadimak podsjećat na Facu iz S&C) da će uskoro biti slobodan ... ničim izazvan ... pa dobro šta je njemu?!? bila sam mu druga, i treća skoro godinu dana, trpila sve to, voljela ga unatoč svemu, bila spremna sve pružiti i ići protiv svih i svega, pa i sebe same, a on me fino otkantao, na finjaka, jednostavno se prestao javljati, a kad me vidio počeo se izmotavati, ispričavati, kukati ... i sad kad je shvatio da je za mene sve to, sva ta ljubav, strast, šta god bilo u pitanju i kako god se to zvalo, da je to sad iza mene, sad bi on ponovno ... e ne bi ... glupača jesam, ali nisam tolika!
Muškarci stvarno imaju sporo paljenje, ko auto zimi, čak i auto zimi brže pali ... kad imaju sve na dlanu i samo trebaju to uzeti, ne valja nego tek kad to izgube počnu se interesirati i boriti, najčešće, ako ne i uvijek, kad je već prekasno ... ehhhh ... žele biti lovci, a ne lovina ... glupi ponos ...
A tko uvijek nastrada? mi žene, ja ... mrzim svoju zaljubljivu narav ... stvarno ... zaljubim se dok trepneš i onda nakon toga ronim krokodilske suze i lupam glavom o zid ... šta mi je to trebalo ... ehhh ...
A za njim čak nisam ni plakala, vajda sam znala da će to bit kratkog vijeka, da će se kad-tad to dogoditi, da će sve puknuti, da će sve one dobivene bitke rezultirati gubitkom rata ... valjda tako mora biti ...
Zašto ja sad opet naklapam o ljubavi? zato jer je to jedina stvar koja mi trenutno u životu nedostaje ... eto zašto ... zato ću ujutro promijeniti frizuru ... možda će mi biti lakše ...
već sam promijenila fakultet, izbacila stare tipove iz života koji su mi više štetili nego koristili, na neki način sam i društvo promijenila, uskoro i selim u Zagreb ... samo još fali nova, ozbiljna veza ... eto ... kao i uvijek ...
Da, još sam mlada, ali, polako se počinjem brinuti za svoju budućnost ... šta ako ostanem vječno sama, ako vječno budem svijeća nekom paru? nije ni malo ugodan osjećaj ... pogotovo kad su u pitanju dva para ...
Ali barem mi platonske ljubavi ne fali ... a i to je nešta za početak ... mada se ta platonska ljubav nikada neće pretvoriti ni u tjelesnu ni bilo kakvu drugu ... ali lijep je osjećaj kad s nekim dijeliš sve misli, kad znaš šta druga strana misli bez i jedne riječi, kad unaprijed znaš šta će reći, kako reagirati, kad te druga strana poštuje, divi ti se, ohrabruje te, razumije, savjetuje ... stvarno divan osjećaj ... ali, ipak sam ja tjelesno biće i volim tjelesnu ljubav ...
Eto zato mrzim nesanicu, jer razmišljam o glupostima ... stvarno ću početi piti tablete za spavanje ... i onda me još ulovi neka blesava inspiracija za pisanje i ne mogu si pomoći ... šta je u glavi to je i u prstima ... riječi same od sebe izlaze ... čak sam i 2 pjesme napisala ovih dana, a to već dugo nisam ...
Baš se veselim svom budućem poslu, pisati ću i još ću bit plaćena za to, pa di ćeš bolje! :)
Eto dragi moji, mislim da sam dosta lupetala, bolje da se ugasim sad dok još mogu i dok još nisam više gluposti napisala ...
Pozdrav od vaše Trishe!
kiss
Pozdravček!
Eto, kao što i sam naslov kaže, vratija se Šime ... di je bi(l)ja?? Bija je u Šibeniku, točnije, bila sam (ja sam ovaj puta Šime he he, ako mogu bit Plave, Pavle itd., mogu i Šime!) u Jadrtovcu, pokraj Šibenika, preciznije, 10-ak minuta od Šibenika, u vlastitoj rezidenciji za promjenu 
Provela sam puna 2 tjedna (slovima dva) s očkom na moru! ni ne pokušavajte me pitat kako i zašto, jednostavno sam morala, i dovoljno je reć da sam se u ta 2 tjedna okupala cijela 3 (tri) puta!!!! osunčala se malo više puta, ali ... sva sreća, u dva navrata sam imala i društvo, dva puta po 3 dana, ali odmah sad objavljujem svom kokošinjcu da druge godine obavezno moramo sve skupa bar na tjedan dana na more, k meni, afkors!
(mala ilustracija s mora, moja buduća cimmy i ja u jednom krasnom parkiću u centru Šibenika ispred kipa jednog slaaavnog hrv. kralja, a vi pogodite kojeg :P)
Osim tona izgubljenih živaca u svađama s očkom, bilo je ok ... valjda ... imala sam i previše vremena za razmišljanje i odmor ... spavala većinu vremena, a nu manju većinu sam pregledala sve moguće crtiće (šta ćeš, djete u meni nikad ne spava), a Ice Age 2 bar 3 puta ..." i možda i dogodi se čudooo i mamut uspije preživjeti ..." heh ...
Dogodilo se još nekoliko stvari u mom skromnom malom životu ... opet sam postala brucošica, kao što ste već mogli čitati u komentarima ispod ... baš mi se sviđa bit brucošica pa sam eto po drugi put to postala :) ovaj put, drugi, i nadam se iskreno i zadnji, novinarstva! to mi je zapravo i prvi puta bila opcija, ali naravno, prijamni su bili isti dan i ja naravno, odlučila na pravo ... a bila sam u krivu ... sve to izgleda divno i bajno, ali ... ne mogu ja sate i dane provesti samo i izričito uz knjigu ... pa eto, držite mi fige da ovaj put uspije i da za 5 godina postanem prava novinarka :) do tad ću vas i dalje gnjaviti sa svojim nebulozama i pokušajima pisanja ovdje, moram se negdje praksirati :)) I ako neko iznajmljuje stan u Zg, slobodno se javite ;)
Nadalje, izbacila sam iz svog života sve dosadašnje muškarce, točnije, dvojicu muškaraca koji su mi zadavali glavobolje ovih posljednjih mjeseci ... odlučila sam istovremeno s promjenom faksa promijeniti i ljubavni život ... I'll take it easy this time, no rush ... we have all time in the world ... yes, yes, right ... a već sad mi se otvara toliko mogućnosti, toliko mogućih, potencijalnih veza (čak 2 ) i ni sama zapravo nisam sigurna da li želim i jednu od njih ... ili ću jednostavno sudbonosi tren čekati u metropoli ... ko bi znao ...
Sad sam još k tome i sama doma ... to zna biti naporno i dosadno, ali preživjeti ću ... svi me pozivaju na ručkove, hrane me, ništa mi ne fali i to je baš lijepo od njih (ma znate koji ste, jelda?), a konstantno društvo mi radi Lux (novi iliti Jr.) i već postaje stvaaarno dosadan! ni korak ne mogu napravit a da se on već ne stvori iza mojih nogu, ali šta ćeš... bolje i to nego da reži na mene kao što je režao prvi dan i prije 3 tjedna ... nije si on kriv šta se ne zna igrati ... valjda ... evo i sad viri s terase i samo čeka priliku da uđe u kuću i gnjavi me ... ehhh ...
I tako .. trenutno mi je kompjuter u kvaru, ventilator je otišao k vragu pa koristim prilku i tipkam s Nemovog (hvala Nemo, a ni ne znaš za to :))) ) kompa ... što znači da još bar tjedan dana neću redovito biti on-line ... nije da vam falim ... al eto, tek da znate ... ozbiljno razmišljam da počnem pisati neki roman ili neke memoare ili nešto tog tipa ... onako, pomalo autobiografski ... baš me ulovila neka inspiracija ... ili se samo pravim važna jer sam upisala novinarstvo ... prosudite sami ... ako krenem u tu pustolovinu, možda vam i objavim dio ... vidjet ćemo, to me danas i ovih par dana drži, a šta će biti nitko ne zna, a ni ja, ipak sam ja blizanac, sve započnem, ništa ne završim ...
Eto, dosta od mene za sad, idem pogledat neki filmić ... i uživati još malo u samoći.
kissi kissi svima!!!!