Pozdravček!
Vjerujem da se i vama puno puta dogodi da razmišljate o životu, svom, tuđem, životu općenito ... meni se to dogodilo noćas po ko zna koji put ... prokleta nesanica koja ostavlja prostora za razmišljanje (najčešće o glupostima...) ....
Zakoračila sam u 22., sama sam već par godina ... (ove vezice ne računam kao zauzetost), već drugi puta sam postala brucošica ... zapravo nisam ništa značajno još postigla u životu, osim, reko bi očka, završila sam gimnaziju ... jedino to sam izgurala do kraja ... uvijek započnem sto stvari,a nijednu, ili eventualno jednu dovršim .. šta ako tako bude i s ovim faksom? zar ću cijeli život upisivati i ispisivati fakultete?!?! zar ću na kraju život provesti ko konobarica ili tome slično? (nemojte krivo shvatiti, probala sam ja i to raditi, i to je častan posao,ako ga tako radiš, naravno, ali opet ...)
Krenula sam u glazbenu, došla do 5. od 6 razreda i odustala, krenula u školu slikanja, odustala na pola puta, krenula trenirati tenis, pogađate, odustala nakon otprilike 2 godine ... užas ... a o vezama da i ne pričam ... mada, realno gledano, to nije isključivo moja krivnja jer, ruku na srce, više ako ne i u sto posto slučajeva sam ja bila ta koja je ostavljena ... ali ... očito nešta ne štima sa mnom kad svaki dečko nakon kritična 2, 2,5 mjeseca pobjegne glavom bez obzira ... da, imala sam prije nekoliko tjedana priliku ući u ozbiljnu vezu, ali onda sam rekla ne ... možda sad malo i žalim, šta nisam bar probala ... ali ... prokleto ali ... isplati li se veza na daljinu? spoznaja da ćeš dečka vidjeti možda 5 puta mjesečno mi i nije baš privlačna ... on na relaciji dva grada, a od jeseni i ja ... mada nam je svih ovih mjeseci dok smo se viđali bilo super, zabavno, lijepo, nježno, ma sve, ali. .. uvijek postoji ali ... da se taj odlučujući korak dogodio par mjeseci prije, kad sam se još nadala i željela vezu, možda ... ali sad je već prekasno ...
I onda mi jučer dođe poruka od "the bivšeg", "gospodina" (počinje me taj nadimak podsjećat na Facu iz S&C) da će uskoro biti slobodan ... ničim izazvan ... pa dobro šta je njemu?!? bila sam mu druga, i treća skoro godinu dana, trpila sve to, voljela ga unatoč svemu, bila spremna sve pružiti i ići protiv svih i svega, pa i sebe same, a on me fino otkantao, na finjaka, jednostavno se prestao javljati, a kad me vidio počeo se izmotavati, ispričavati, kukati ... i sad kad je shvatio da je za mene sve to, sva ta ljubav, strast, šta god bilo u pitanju i kako god se to zvalo, da je to sad iza mene, sad bi on ponovno ... e ne bi ... glupača jesam, ali nisam tolika!
Muškarci stvarno imaju sporo paljenje, ko auto zimi, čak i auto zimi brže pali ... kad imaju sve na dlanu i samo trebaju to uzeti, ne valja nego tek kad to izgube počnu se interesirati i boriti, najčešće, ako ne i uvijek, kad je već prekasno ... ehhhh ... žele biti lovci, a ne lovina ... glupi ponos ...
A tko uvijek nastrada? mi žene, ja ... mrzim svoju zaljubljivu narav ... stvarno ... zaljubim se dok trepneš i onda nakon toga ronim krokodilske suze i lupam glavom o zid ... šta mi je to trebalo ... ehhh ...
A za njim čak nisam ni plakala, vajda sam znala da će to bit kratkog vijeka, da će se kad-tad to dogoditi, da će sve puknuti, da će sve one dobivene bitke rezultirati gubitkom rata ... valjda tako mora biti ...
Zašto ja sad opet naklapam o ljubavi? zato jer je to jedina stvar koja mi trenutno u životu nedostaje ... eto zašto ... zato ću ujutro promijeniti frizuru ... možda će mi biti lakše ...
već sam promijenila fakultet, izbacila stare tipove iz života koji su mi više štetili nego koristili, na neki način sam i društvo promijenila, uskoro i selim u Zagreb ... samo još fali nova, ozbiljna veza ... eto ... kao i uvijek ...
Da, još sam mlada, ali, polako se počinjem brinuti za svoju budućnost ... šta ako ostanem vječno sama, ako vječno budem svijeća nekom paru? nije ni malo ugodan osjećaj ... pogotovo kad su u pitanju dva para ...
Ali barem mi platonske ljubavi ne fali ... a i to je nešta za početak ... mada se ta platonska ljubav nikada neće pretvoriti ni u tjelesnu ni bilo kakvu drugu ... ali lijep je osjećaj kad s nekim dijeliš sve misli, kad znaš šta druga strana misli bez i jedne riječi, kad unaprijed znaš šta će reći, kako reagirati, kad te druga strana poštuje, divi ti se, ohrabruje te, razumije, savjetuje ... stvarno divan osjećaj ... ali, ipak sam ja tjelesno biće i volim tjelesnu ljubav ...
Eto zato mrzim nesanicu, jer razmišljam o glupostima ... stvarno ću početi piti tablete za spavanje ... i onda me još ulovi neka blesava inspiracija za pisanje i ne mogu si pomoći ... šta je u glavi to je i u prstima ... riječi same od sebe izlaze ... čak sam i 2 pjesme napisala ovih dana, a to već dugo nisam ...
Baš se veselim svom budućem poslu, pisati ću i još ću bit plaćena za to, pa di ćeš bolje! :)
Eto dragi moji, mislim da sam dosta lupetala, bolje da se ugasim sad dok još mogu i dok još nisam više gluposti napisala ...
Pozdrav od vaše Trishe!
kiss
Post je objavljen 22.08.2007. u 00:33 sati.