Imenovanje
|
Muškarac s dušom koju nije vidjela nije bio novost. Nije bio novost ni muškarac na kojem nije trebala ništa osim spolnog organa i mesa koje ga pogoni u unutrašnjost. Ovo i nije bio muškarac, nije bio ni njegov penis u pitanju. Osjetila je čistu, najobičniju žeđ za sjemenom tekućinom. Razmatrala je je li ga željela kao dio cjeline, pokušavala je zamisliti kako se s vlasnikom rasporka zavlači u neometani prostor i vrijeme troši najjednostavnijim spolnim odnosom, ali to nije bilo ono što je Životinjici dalo impuls sreće. Uznemirena okusom speculasa, brujala je nezadovoljstvom, dok je Anja uzalud proširivala sliku na razbludnu noć i trošenje kalorija kolikih nemaju ni tvornice čokolade. Pretraga se vrtjela oko događanja Žeđi, a jedna misao je uporno pokušavala doći u fokus, no Anja bi ju odmah stavljala na stranu. Sada, pokušavala je zajedništvo predočiti stvoru, gotovo se zabavljajući s njenim reakcijama. Bol je postala poznata, brujanja prepoznatljiva, a predenje ponekad-nekako čak i ugodno. Mogle bi se nas dvije lijepo slagati. Počela je igra nemuštog sporazumijevanja. Mukle boli kojima se biće borilo za dokazivanje svog postojanja su nestajale svakim novim poklanjanjem pažnje. Čim bi osjetila toplinu misli na svom dlakavom tjemenu, malena bi se dlakava masa sve manje držala neprijateljski i počela je slati i signale drugih vrsta. Anja je i dalje radila na istraživanju prirode i porijekla svojih novih fenomena, varirala slike od zajedničkog ručka do guranja automobila koji ne pali u zimsko vrijeme. Sve su bile pogrešne, svaki trag je vodio u krivim smjerovima, baš svaka nova ideja ju je udaljavala od najobičnije žeđi za sjemenom, a koja je jedina pokazala znake da mudra saveznica iz utrobe pokazuje razumijevanje za pojavljivanje takve u čitavom Anjinom spektru slika. Pred san je opuštala tijelo, navika iz starih dana, rutina usvojena u jednoj od situacija u koje je došla radeći nešto drugo usvojeno radi nečega trećeg plagiranog. Od kada je naučila tu tehniku, pa sve do dana kada ju je zatrebala primjenjivati jer je shvatila da se opuštanjem popravlja san i da tada dani budu efikasniji, a ispunjavanje planova potpunije, prošlo je nekoliko godina i nije je se u potpunosti sjećala. Smislila je sama neki svoj način i često se opuštala, kada god bi primijetila da su noge tvrđe ili teže no inače, ili kada je sutrašnji dan izgledao kao karavana divlje tvrdoglavih magaraca koje je trebalo nasamariti, zauzdati, opteretiti, pokrenuti, usmjeriti i nagovoriti da stanu gdje i kada treba. Malena, sada će ti tvoja Anja pokazati kako se mišići drže u formi. Samo gledaj kako će se sve oko tebe rastapati. Nestajat će dok tonemo u san. Laku noć, malena. . U mraku sobe s mirisom, jedno tijelo se pretvaralo u žitko sretno meso. Krv je voljela to stanje, srce se odmaralo, pluća su disala kao ogromni spori mijeh u orguljama neke barokne crkve, a mišići su spavali i sanjali kupke, masaže, plivanja u morima. Kako je sve otežalo, svaki organ zaspao i smirilo se tijelo, Anja sanja budna. Sanja onaj isti rasporak, ali on nije pravi san, nego pozadina radnje koja se odvija između njenog lica i njega. Trznula je vratom i lijevom Zašto baš vrat i lijeva? . nogom usčuđena sva na vjeran doživljaj spajanja s prostorom među njima, gustim mliječnim prostorom koji joj je odisao slatkasti mirisom sjemena. Životinjica je sretno zastenjala, a Anja tu noć nije spavala. Silvija, bok! Nazovi me čim čuješ poruku. Rekla bih ti nešto. … Zapravo, trebam te. . Osoba koja život provede kao kameleon postupaka, emotivni parazit i potpuni lažac je u stanju kopirati sve načine na koji ljudi izražavaju emocije. Ona može vjerno reproducirati sve sitaucije koje je vidjela, odglumiti odgovarajuće reakcije čak i na podražaje koje nije imala, ona je mogla sve što su svi ljudi koje je ikada proučila mogli zajedno. Ona je kraljica obmane, biblioteka uputa za prijetvornost. Danas nije glumila. . Slušala je sebe kako izgovara riječi automatskoj tajnici Najbolje. One su istim tonom mogle biti izrečene i ranije, bez unutarnjeg poriva da se tako učini, ali ovaj puta su izašle prije nego ih je konstruirala, usporedila s uzorkom boje glasa i prikladno drhtavog intoniranja. Izjava je bila autentična. . Osmjehnula se, shvativši da je netko drugi obavio posao umjesto nje i pogledala si u utrobu. Beštijica je namigivala kroz kožu. . .Silvija je u svome domu imala Marina s kojim je rodila dvoje: Anju i Zlatana. Zašto ju ne bismo nazvali po tvojoj najboljoj prijateljici? Anja je lijepo ime. Anja jest lijepo ime. Njemu dolazi kao skraćena Sanja s kojom je mogao skraćeno provoditi vrijeme, ali to Silvija nije mogla znati. Nazvala bih sina Zlatan, jer želim da se zove po tebi, a ti si tako zlatan. I prozvali su ga Zlatan, jer, srećom, Marin nije nikada upoznao Zlatana koji je jedini prije njega bio spriječen ulasku u prostor u kojem bi odmah hobotnica Anja pustila pipke na njega. Čovjek u prolazu, stranac u svakom gradu, Zlatan od Dalekih krajeva u kojima rastu muževne ruke i drugi udovi. Čisto bezobrazno drsko poštenje i zadah po sjedalima kamiona su i danas koktel utisaka koji Silviji i u mirnoj prostoriji zaleprša valovitu kosu a gravitacija pozove svu krv u dno zdjelice, što on koji sanja Sanju nije morao znati. Dvojicu je sačuvala od nje, Anje. |