30.07.2005., subota

Ni jedna nije znala da su javori ona stabla pod kojima su prolazile od škole do kuće. Stanovale su blizu, obje u tročlanim obiteljima u obiteljskim kućama travnjakom, garažom, dormantnim psom čuvarom i mirnoćom za obiteljskom trpezom. Obje kuće su imale kat, a na katu sobu za djevojku i obiteljsku monumentalnu cvijetnicu u njoj.
Biljčice bi se srele, niz kordon stasitih javora se spustile do kraja ulice i početka škole.
Izrasle su nejednoliko. Iako slično uzgajane, njihova sjemena su odavala svoju različitost. Jedna je dolazila od krhkih biljčica koje su voljele rasti u toplom i sjenovitom, dok je druga sačinjena od vatre i zemlje. Krhkost je izrodila stamena bedra, listove gazele, atletski torzo i momačko lice s djevojačkom kosom i usnama koje poželiš što ćešće nositi na sebi; vatra i zemlja su se utjelovile u pirgavom lanetu vrludavog uma i živosti vrapca.
Pred nekom od kuća između njihovih, susjed je spaljivao ono nešto malo sušene travice nastale od košnje travnjaka pred garažom. Prošle su kroz dima, nastavile niz drvoredom zaštićenu stazu i prošle pored škole da bi odnijele papire u školu za polovično obrazovanje i središnji pubertet. Odabrala ju je Silvija, Anja je plagirala.

Mladić je često viđen, upućuje poglede u novoizrasle žlijezde ovješene o njeno prednje područje rebara. Prilazi, na mjestu za okupljanje pod pljuskom decibela, donosi slatko i pitko vlasnicama novih žlijezda u svratištu za promociju tijela. Pruža jednu bocu među njih dvije: koja uzme, bit će uzeta. Na ponudi su obje. Silvija procijeni darovatelja i Anju, te ustukne i pođe drugimžlijezdama. Od tada joj je naziv Najbolja, a mladiću Barun od Defloracije, rodonačelnik plejade ljekovitih slugu uzimanih u umjerenim dozama pred spavanje.

Životna linija joj se kretala oko Najbolje. Odlepršala bi na kratko, samo da bi uzela zalet i strelovito se vratila obaviti ju opet.

Živjet ću uz tebe dok ne izdahne neka od nas, živjet ću za dan kada ćeš promijeniti nešto iz vlastite želje, poreći suverenitet razuma, pustiti željama da te obuzmu, baciti kuharicu pa kuhati bacanjem, doznati što je sviđanje i što mržnja. Bojiš li se ti kada, Anja?


- 10:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

  srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

meki potezi ostavljaju najdublje tragove

U prvi mah je izgledalo kao da će ovaj blog proći bez mojih omiljenih himnica, ali neće. Neke stvari jednostavno nikada nisu dovoljno često ponovljene, a "je ne regrette rien" mi je otela kuja... ostaje mi samo da ližem svoje rane...

Hoću da znam kuda vodi ovaj put, mene
i život moj

Čiji je početak? Čiji je kraj?
Koji to čovek večnu tajnu zna?

Tamo gde je srce, tamo sija sunce
Tamo gde je strah, tamo živi mrak

Biti isti,
Biti poseban,
Biti slobodan,
Biti samo svoj.

Marijo, Majko Božija,
da li vidiš šta rade sa tvojom decom?

Biti isti,
Biti poseban,
Biti slobodan,
Biti samo svoj.

Isti, poseban, slobodan ... samo svoj.

(courtey of chocogirl)

A bez ove jednostavno ne može. Živjela jednostavna, plitka, brutalno banalna prepotentna nadripoezija!

Nikad nisam bio mlad
Bio sam uvek star
Ljute dane provodim sam
Sam ližem svoje rane

Želis li da sam živ
Želis li da sam srećan
Daj mi veru
Zaštiti me od svega

Ono što pokušavam sad
Ti nećeš za ceo svoj život.

Nikad nisam bio mlad
Bio sam uvek star
Ljute dane provodim sam
Sam ližem svoje rane

Želis li da sam živ
Želis li da sam srećan
Daj mi veru
Zaštiti me od svega

Ono što pokušavam sad
Ti nećeš za ceo svoj život.

Ti nećes...
Ti nećes...
Ti nećes...
Ti nećes...