27.07.2005., srijeda

Ulet

Nakon bliskog susreta s područjem prepona nepoznatog muškarca, ubrzala je privođenje kave kraju. Nije pogledala lice tog čovjeka ni jednom, nije čak ni pogledom obujmila bokove koji su se kretali među stolovima na terasi. Nije se osvrnula na odlasku. Nije razmišljala o tome dok predvečer nije došla doma, žedna kao osušena meduza. Tako se i osjećala. Bila je iznenađena i osjećajem ispražnjenosti, i suhe žeđi i uopće osjećaja koji su se pojavili na mjestu gdje se ne bi očekivali, na način koji joj je bio nepoznat. Javio se komadić unutarnjeg rasta zaostao iz davnih vremena kada je njen prsni koš dobivao oblike koji su joj pomogli u probijanju kroz život. Nije pozdravio, samo je stao iza leđa i prosuo trnce po njoj, poškropio prodornim mikrotijelima koji će njeno tkivo fermentirati u zrelo meso i kroz potiljak uskočio i zaronio do dna duše.

Doživljavala bi sebe čvrstom, racionalnom i praktičnom osobom, da se ikako ikada doživljavala. Njeno postojanje je bilo očito per se, nad njim nije bilo potrebno trošiti misli. Život je jednostavan, linearan, predvidiv i podoban za planiranje. Ljudi su predvidivi, događaji su razumljivi. Nerazumljivo je bilo moguće ignorirati, pustiti da vrijeme i kretanje kroz prostor iznese neželjeno van fokusa, a neželjeno je bilo sve ono što nije bilo jasno, kao i dio fenomena iz okoline koje nije mohgla iskoristiti. Takvi su bili neželjeni stoga, jer su samo odvraćali pažnju i smanjivali procesne sposobnosti uma da se zabavlja onim stvarima koje su donosile korist.
Novina je bila i to, da je osjetila neracionalnu želju, nešto slično žeđi, samo što je osjetila toliko silno, da su joj se trepavice osjetno zakovrčale i kao vitice uhvatile za obrve razrogačivši joj oči.
Na popodnevnu kavu su joj došle Želja niotkud, Žeđ koja prijeti refleksnim utaživanjem protiv volje nekada moćne dojutrošnje Kraljice Odluke, Zbrka među premisama i konkluzijama koje u glavi pijano i raskalašeno igraju trule kobile grubo rušeći jedna drugu, jeza Iznenađenja kako se uvije uz kralježnicu, raste iz trbuha i viticama obavija i rebra, seže do prsnog koša, probija dijafragmu i opkoljuje cijeli torzo.
U kući je bila samo jedna šalica za kavu.


- 10:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

  srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

meki potezi ostavljaju najdublje tragove

U prvi mah je izgledalo kao da će ovaj blog proći bez mojih omiljenih himnica, ali neće. Neke stvari jednostavno nikada nisu dovoljno često ponovljene, a "je ne regrette rien" mi je otela kuja... ostaje mi samo da ližem svoje rane...

Hoću da znam kuda vodi ovaj put, mene
i život moj

Čiji je početak? Čiji je kraj?
Koji to čovek večnu tajnu zna?

Tamo gde je srce, tamo sija sunce
Tamo gde je strah, tamo živi mrak

Biti isti,
Biti poseban,
Biti slobodan,
Biti samo svoj.

Marijo, Majko Božija,
da li vidiš šta rade sa tvojom decom?

Biti isti,
Biti poseban,
Biti slobodan,
Biti samo svoj.

Isti, poseban, slobodan ... samo svoj.

(courtey of chocogirl)

A bez ove jednostavno ne može. Živjela jednostavna, plitka, brutalno banalna prepotentna nadripoezija!

Nikad nisam bio mlad
Bio sam uvek star
Ljute dane provodim sam
Sam ližem svoje rane

Želis li da sam živ
Želis li da sam srećan
Daj mi veru
Zaštiti me od svega

Ono što pokušavam sad
Ti nećeš za ceo svoj život.

Nikad nisam bio mlad
Bio sam uvek star
Ljute dane provodim sam
Sam ližem svoje rane

Želis li da sam živ
Želis li da sam srećan
Daj mi veru
Zaštiti me od svega

Ono što pokušavam sad
Ti nećeš za ceo svoj život.

Ti nećes...
Ti nećes...
Ti nećes...
Ti nećes...