Moj dom je kuća
U kojoj ima mnogo soba
Svaki put kada odlazim
Tu kuću nosim sa sobom
U prizemlju mjesta
Mirisi, slike, oblici
Na katu prijatelji, blizu i daleko
Nasmiješeni, važni
Priviilegirani, voljeni
A u potkrovlju, u toplini
Ljudi dragi i posebni
Oni koji razumiju
Oni kojima se ponosim
Sve ih nosim u toj kući
Koja je od krvi i mesa
Kroz koju kola topla krv
Ova kuća je moje srce
Nema vrata ni prozore
Nema prostorije i zidove
Ona je imaginarna
Kao što su i moje ljubavi
Ja sam uvijek kod kuće
Jer je moja kuća uvijek sa mnom
Pozivam te
Da uđeš u moje utočište
I sakriješ se od svijeta
I njegovih suvišnosti.