Ispovijedi kišnog čovjeka

Postoji nešto što se zove
Memorija stvari
Nešto neopipljivo, skriveno
Skriveno u godovima drveta
Koji su ostali zabilježeni
Poput bora na staračkome licu
Na vratima hrastove vitrine
U običnosti ijedne vijugave crte
Čita se cijela povijest prirode
Priča o prirodnosti zazuzdanoj
Alatima tesara i tvorničkih radnika
Ukroćena divljina uokviruje
Komplet kobaltnih šalica ruske proizvodnje
Jedva se susprežući da prolista
Procvjeta i bukne

Gotovo mi dođe da se moju vitrinu
Odnesem natrag u šumu
I ostavim je tu među biljkama i životinjama
Gdje joj je uostalom i mjesto
A onda pomislim kako nas sve čeka
Sudbina tog tužnog komada hrastovine
Izobličeni i suhi poput strojeva
Čekamo da naše vrijeme istekne
Ne razmišljajući niočemu
Oslobođeni misli, suza i smijeha
Više ne razumijemo svoje korijenje
Duboko u mokroj ilovači

Koliko ima dimenzija
Jeli kvant nekakvo jelo
Ili možda novi model automobila
Postavljaš pitanja
Tražiš odgovore
Zašto umjesto odgovora
Nitko ne traži prava pitanja?

(prostor za odgovor)_________________

Koliko ti treba
Da skineš sa sebe
Civilizaciju i njene posljedice

Koliko će do vraga
ovaj put trebati
Da životinja u tebi
konačno iskesi svoje krvave
Očnjake????

Jasna Zlokić smješi se sa cd-a u izlogu cd-shopa
U crnom kostimu koji izgleda poput vremenskog stroja
Koji te vozi natrag u bivšu državu, ravno na šlagerfest
Na splitskim Prokurativama
Cigančica koja prosi prekoputa
Jamačno ne treba ocvalu socijalističku primadonu
Da bi znala da je Skitnica

Sine joj svaki put kada prolaznici
Sa mržnjom pogledaju njene
Ispružene ruke prljavih noktiju
Da, pomislit će djevojčica bez šibica
Ja sam skitnica, ne drži me mjesto
Ja sam skitnica bez adrese i broja
Ne tako nevino stvorenje bez spokoja
I bez ljubavi, kao pjesma bez rime
Tada se utješi, rekavši sama sebi
Bit će rime kad nadođe plime...

Vani je već bila počela padati kiša.Ušao sam u kuhinju, na šporetu se kuhala kava. Blagi miris kave polagano je došao do mojih nosnica; odjednom sa na jeziku osjetio okus bijele kave koju sam pio kod pokojne bake nekada davno prije rata. Mi djeca smo bili strašno ponosni što nam je dopuštala da pijemo kavu sa njima odraslima, iz malih bijelih šalica sa plavom prugom- pravi socijalistički vintage. Na bijelom tanjuriću sa šarenim dječjim crtežom servirala bi nam kekse Linđo, sjećam se da smo bili uvjereni kako smo strašno posebni kad smijemo jesti kekse iz bijelog ormara u kutu kuhinje, u kojem se šećer čuvao u četvrtastim metalnim kutijama koje su bile oslikane malim kuharom, sa onom smješnom bijelom kapom na plavoj pozadini. Taj potpuno proustovski trenutak kratko je trajao, ali posve dovoljno da razmislim o nekim stvarima koje su prije rata bile dio opće kulture i san svakog djeteta, a danas ih se (uglavnom)sjećaju samo oni koji su položili pionirsku zakletvu. Ovo je tekst o njima, i o osjećaju neopisive privilegiranosti što sam imao priliku da ih doživim.

1)Linđo- prijeratni keks u blijedožutoj kutiji sa parom u narodnim nošnjama na poklopcu. Gledano iz današnje perspektive, bio je to običan keks umočen u šećer u prahu- ali kakav... Ako ste 80-ih živjeli na selu, i imali kakav desert u kući, to je najčešće bio upravo Linđo...

2) Plazma keks- keks mog djetinjstva. Postoji i danas, ali je podlegao marketingu kao i sve ostalo. Slatka plava curica nestala je sa kockastog crvenog pakiranja, a primat među najboljim sastojcima za drobu preuzeli su neki drugi, manje zanimljivi keksi. Taj mekani, slatki okus i dan danas vas tjera da se, kad vam sva ostala hrana kasno uvečer dojadi, posegnete za drobom sa, naravno, Plazmom. Ovog keksa sam se sjetio kad me neki dan jedan stranac pitao da li se još može kupiti- dovoljno je da je jednom probate pa da postanete ovisni. Ali danas je to više poput tajne za prave sladokusce, suvremena djeca za Plazmu uglavnom nisu ni čula.

3) Tops- Crvenkin Tops je zakon, i tu nema rasprave. Danas postoje barem dvije verzije Topsa koje su i ukusnije i bolje dizajnirane, ali ja i dan danas sve njih zovem imenom originala. Biskvitići punjeni narančom bili su obvezan dio sadržaja prijeratnih paketića koje biste dobili od Djeda Mraza u maminim/tatinom poduzeću. Volio bih vidjeti bivšeg pionira kojem ne krene slina na usta od samog spomena ove legende.

4) Marshmallow- Još jedan legendarni socijalistički slatkiš. Također se obvezno nalazio u novogodišnjim paketićima- postoji i danas, ali ni sjena onoga što je nekada bio. U maloj plavoj kutiji, obično bi planuo u sekundi. I onda biste htjeli još. I još. I još...

5) Eurokrem- srpsko Takovo bilo je jedan od stožera ex-yu industrije slatkiša, a Eurokrem njen neokrunjeni kralj. Svako kućanstvo imalo je (i ima) desetak prepoznatljivih Eurokremovih čaša- prvo biste smazali sadržaj, a poslije bi vam ostala čaša. S plastičnim pakiranjem redovito biste dobili i onu malu plastičnu žličicu, što je bilo omiljena popudbina svih tadašnjih izletnika i putnika. Eurokrem je bio zvijezda svakog doručka i užine, a neki od nas znali su ga namazati na kruh sa bijelim dijelom odvojenim od smeđeg. Pitanje volite li vise smedji ili bijeli dio tada je govorilo mnogo o necijoj osobnosti. A za neke od nas, i danas je tako. Nutella ga je mozda pomela iz top 5 chokoladnih namaza, ali u mom ce, onako intimno, uvijek biti broj 1.

6) Cunga Lunga- danasnji klinci zvacu razne americke Hubbe i Bubbe, a mi smo zvakali Cunga Lungu. Mala, zuta i sa onim neopisivim okusom, bila je omiljena i zbog slicica koje neki i dan danas cuvaju u nekom zakutku-idealan materijal za pole-cijele.

7) Zivotinjsko carstvo- da nije bilo Zivotinjskog Carstva, neki od nas ni dan-danas ne bi znali kako izgledaju plamenac ili ljenivac. Slicice su zapravo bile dodatak istoimene cokolade, tanane i krhke, koja se u rekordnom roku topila na jeziku. Osim toga, u rekordnom roku se topila i na suncu, u putu do mora ljeti kad biste otvorili ruksak i skuzili da se cokolada razmeljala bas po onoj slici koja vam je falila u albumu...

8) Braco i seka- kakve Milke i Dorine, Braco i Seka su, pored Eurokrema, bili prvo sto bi prijeratnom klincu palo na pamet pri pomisli na cokoladu. Nedavno su i ovo dvoje bili na marketinskom makeoveru, tako da su simpaticna curica i decko u crvenom puloveru netragom nestali sa polica trgovina.

9) Saporo- iz nekog nepoznatog razloga, cokolade s rizom uvijek su se dovodile u vezu s Kinom. Tako je zuti omot Sapora krasila gejsa u kimonu, sa imenom cokolade u kvaziazijskom fontu. Saporo je danas pravi raritet, ali i dalje mi uspijeva nacrtati osmijeh na lice.

10) Griski- predivno hrskavi i ukusni slani stapici iz Takova sa okusom kikirikija. Nikakve novotarije ne mogu se usporediti sa onim okusom kikirikija koji ostaje u ustima nakon sto ispraznis vrecicu. Nenadmasno.

Upravo kada sam
Stojeći u dimu cigareta
I okružen velikodušnom obilnošću
Ženskih dekoltea
U kutu jednog sumnjivo punog
Podrumskog disko-kluba
Pomislio kako će to biti
Još jedan petak
Bez ikakvih uzbuđenja

Nešto me opeklo duboko u grlu
I potekle su mi suze
Netko je ubacio suzavac

Nažalost nisam stigao da mu
Stisnem ruku i zahvalim
Da nije bilo njegova suzavca
I paničnog stampeda ženskih štikli
Bio bi to samo još jedan obični
Petak uvečer

Moja odjeća koja je još dugo poslije
Zaudarala po suzavcu podsjetila me
Zašto zapravo ljudi idu u disko.

Ova se pjesma mogla zvati i Nagasaki, i Markale,i Bjeljina i Srebrenica...uglavnom, kuzite.

Jedna posve obicna atomska bomba
Pala je jednog posve obicnog jutra
Na posve obican grad
I posve obicne ljude
Pretvorila u posve obican prah