Jasna Zlokić smješi se sa cd-a u izlogu cd-shopa
U crnom kostimu koji izgleda poput vremenskog stroja
Koji te vozi natrag u bivšu državu, ravno na šlagerfest
Na splitskim Prokurativama
Cigančica koja prosi prekoputa
Jamačno ne treba ocvalu socijalističku primadonu
Da bi znala da je Skitnica
Sine joj svaki put kada prolaznici
Sa mržnjom pogledaju njene
Ispružene ruke prljavih noktiju
Da, pomislit će djevojčica bez šibica
Ja sam skitnica, ne drži me mjesto
Ja sam skitnica bez adrese i broja
Ne tako nevino stvorenje bez spokoja
I bez ljubavi, kao pjesma bez rime
Tada se utješi, rekavši sama sebi
Bit će rime kad nadođe plime...