Ispovijedi kišnog čovjeka

Može li mi netko objasniti značenje glagola "pokarabasiti se"? To sam nedavno uhavtio na jednom od B&H kanala, i to kao prevod sa Engleskog. Svašta...

Izgubimo se i nađemo
Svakog dana više puta
I propuštamo prilike
Tješeći se da nema veze
Ionako će opet naići

Svakog dana nalazimo isprike
Za frustracije i neuspjehe
Nije važno, lažemo si

A što ako

A što ako ta prilika

Više nikada ne naiđe?

Svaku me večer
Uspavljuje glazba rijeke
Trenutačno mi svira poemu
Zime koja kasni
Baladu starog bojlera
Koji je umjesto na deponiji

Gdje mu je
Usput rečeno
I mjesto
Završio u riječnom koritu

Zaveden napjevima vila
Iz rijeke koje opijene ljubavlju
Plešu beskonačni tango.

Zrak miriše na barut
Oblaci boje pepela
Glupi ljudi trate vrijeme
Na gluposti

Čudno
Tako dobro pamtim
Svoje snove

Sinoć sam sanjao slavinu
Od kromiranog čelika
Iz koje je poput slapa
Curila voda po mojim dlanovima

Što bi to
Moglo značiti?

Vi pravi prijatelji
Skrivate se u mraku
Da biste se odjednom
Pojavili baš kad vas trebam
Kako vam to uspijeva

Trebam vas kao što trebam ljubav
Vaše riječi vaša lica
Vašu energiju
Trebam vas

Poklanjam vam svoje misli
I ovu glupu i patetičnu pjesmu
Poklanjam vam svoje srce
Hvala vam što postojite

I možda niste ni svjesni
Vaše uloge u mom životu
Ali hvala vam u svakom slučaju
Ako se već nismo sreli
Tamo ste vani negdje

Jao, ova pjesma je bezvezna
Ali hvala vam
U
Svakom
Slučaju.

Xanax, Valium i Jack Daniels
I večeras će doći da te tješe
I da malo razbiju dosadu

Dobra je to kombinacija
Sprečava te da misliš
Sprečava te da se ozlijediš

Još kad dodaš malo
Nostalgije
Glavobolje
I nesanice
Ispada stavrno dobra kombinacija
Dobro ti stoji

Ti znaš što je dobro za tebe
Ne može tebi svatko pametovati

Nemoj mi samo kad se razočaraš
i potpuno sjebeš u mozak
Doći plakati kao da te nisam
Već odavno upozorio
Što će se dogoditi
Ali ti, pametna kakva već jesi
Nisi htjela vjerovati

E pa sad ljepotice
Lezi kako si prostrijela
Nema više dragog da te izvuče
Iz popare koju su sama skuhala.

Jutros sam izronio iz sebe
u odrazu jedne besane noći
Nemam više živaca za patetiku
Dođi mi u zagrljaj
Ovdje nema mjesta za bijes
I za šuplju priču koju si prodavala drugima
Ja ću te prozrijeti
I postat ćeš prozirna kao staklo
Vidjet ćeš
Čista i bistra
Jasna kao staklo

Postoji jedno mjesto
Postoji jedan čovjek
I jedna žena koja
Nijemo čeka nekoga
Bilo koga

Samo da dođe i da je spasi
Od nje same i njenog života

Ne vidi da na tom mjestu
Postoji jedan čovjek
Jednako u potrazi za spasom
Od tko zna čega,
Najvjerojatnije dosade

I tako se cijelu jednu vječnost
Gledaju sa sigurne udaljenosti
On presramežljiv da napravi prvi korak
Ona previše ufurana
a mu se uopće obrati

Ljudi moji, kako ste glupi
Skinite te ružičaste cvike
I pogledajte život u oči
Ostavite prinčeve i konje
Tamo gdje im je i mjesto
U bajkama je sve uvijek veće
I ljepše nego što se čini.

Draganu Šimoviću, prijatelju i suradniku, u spomen

Uvijek nespreman u nadi
Da taj trenutak nikada neće doći
Dočekujem tvoju smrt
Poput borca koji iznenada
Zadobiva tehnički knockout
Iz vedra neba, poput groma

Telefon zvoni, u slušalici jecaj
Ja još iz kreveta, ne vjerujem
Svojim ušima da te više nema
Čudno je to
Pokušavam se sjetiti našeg zadnjeg
Razgovora
Susreta
Pića

I ne uspijeva mi

Čudna je ta amnezija korote
Čak se ne sjećam ni zadnjih riječi
Koje si mi uputio ne znajući
Da su zadnje

Sjećam se jedino tvoga srca
širom otvorena za sve koji su
Imali ljubavi i mara
Za sve koji su tražili neku knjigu
Za seminar, diplomski ili onako za sebe
Tvoja su vrata bila baš kao i tvoje srce
Otvorena za prijatelje, i one koji to
Na žalost
Nisu stigli postati

I zato zbogom prijatelju
Pamtit ću utorke u Škrinji
I naša nedjeljna druženja
I tvoje crno vino
Do kasno u noć kada
Bi svi već zaspali

Živio ti meni sada posljednji put
U stihu i u riječi
U vječnosti

Neka ti je laka tvoja
Gabela di Narenta
Viteže crvene zemlje
Ljubavi, slutnje
I krvi.

Što kada ponestane tema za razgovor
Hoćeš li glupo buljiti u prazno i čekati
Da prekinem našu neugodnu šutnju

Što kad se prestanem uzbuđivati
Na samu pomisao o tvojoj mekoj puti
Hoćeš li se praviti luda i čekati
Da napravim prvi presudni korak

Što kada zaboravim tvoj rođendan
I to čak niti ne primjetim
Hoćeš li se i tada praviti da ti ne smeta

Što kada shvatim da te više ne volim
Hoćeš li se i dalje praviti kao da smo
Stvoreni jedno za drugo

Što kada jednog jutra spakiraš kofere
I napustiš me zauvijek, ili ja tebe
Hoćeš li imati hrabrosti da me poljubiš
Onako, čisto za rastanak

Ili ćeš se iskrasti iz mog života
Na isti način na koji si se u njega
Ušuljala?