Svaku me večer
Uspavljuje glazba rijeke
Trenutačno mi svira poemu
Zime koja kasni
Baladu starog bojlera
Koji je umjesto na deponiji
Gdje mu je
Usput rečeno
I mjesto
Završio u riječnom koritu
Zaveden napjevima vila
Iz rijeke koje opijene ljubavlju
Plešu beskonačni tango.