Trebalo bi da sutra sa starim i Bokom idem na more. Kod tih family izleta najviše mrzim što su unaprijed osuđeni na fijasko. Obično se još prije graničnog B/H kioska pokačite zbog nekakve gluposti i onda bi najradije da uopće nisi ni pošao. Već vidim njih dvojicu kako se svađaju zbog Bokine prebrze vožnje, Stipu kako kune, psuje i šizi i sebe pozadi kako se pravim nevidljiv u nadi da je to samo još jedna od mojih noćnih mora. Što si stariji, to te zajedničke aktivnosti sve više postaju neka vrsta nemile obaveze koju se trudiš što brže i bezbolnije odraditi, jer, eto, ipak živiš sa tim ljudima. Kada se konačno domognete odredišta i ispakirate ručnike,mate, cekere, paštete, kreme, križaljke i ostalu obveznu opremu, lagano se zacrveniš jer skužiš da si se ti možda promijenio, evoluirao, ali da je za mamu i tatu prekasno jer se ponašaju identično svakom sredovječnom paru sa viškom kilograma na toj istoj plaži. A nakon satak vremena, stara se već skompala sa gospođom sa susjednog ručnika koja je, igrom slučaja, iz istog kvarta, a osim toga radi kraaaasne sarme (što je gospođa mama odmah i degustirala, iz susjedinog kromiranog AMC-a). Na to joj stari replicira da prestane žderat tuđe sarme, jer, kao, mogla se i sama sjetit ponijet ručak. Ništa zato, tata iz cekera vadi kranjsku i smireno je rezucka na portabl dasci iz hipermarketa. Kranjsku trpa u kiflu i proždire je u rekordnom vremenu. Ti si toliko premro od srama da si još u momentu kada je tata spomenuo sarmu otrčao u more. U potrazi za bilo kakvim društvom. Nažalost, u ponudi je samo hrpa zapišanaca od kojih 4-5 godina koja urinira u vodu sto na sat. A tebi se najradije utapa u tom istom moru. Sve do trenutka u kojem si spazio zgodnu crnku u bijelom bikiniju. Gabori od staraca odjednom potpuno nestaju iz vidokruga i ostaje samo ona, s morem do koljena, koje se prelijeva preko njenih napetih košarica, kroz koje jedva primjetno prodiru bradavice. Plivaš prema njoj. Izlet se, ipak, isplatio.