Evo prošlo je par dana otkako vas ne morim preko ovog bloga. Djelomično je tome razlog što mi ispiti uzimaju svo vrijeme koje bih mogao iskoristiit za ovakve stvari, a i zbog Svjetskog nogometnog prvenstva koje mi je doduše stvarno zadnja rupa na svirali, ali jebiga kad si manjina... Ispiti su zapicili sto na sat, ekipa kuje planove o kampiranju usred Stuttgarta,a ja bih najradije otputovao na neki egzoticni otočić na jedno mjesec dana dok ne prođe ova nogometna gungula. Čak štoviše, morali smo Knjigoveznicu prolongirati za srijedu kako se ne bi preklapala sa terminom Utakmice(HR-BRA). Eto sta ti je život. Al bože moj, ja kuliram i uživam, tako mi nedostaje autocesta i daljina, i onaj osjećaj kad ne znaš gdje će te put odnijeti ali nije te briga, you just go with flow... Danas sam naletio na gospodina R., koji se diči neslužbenom titulom najdebljeg čovjeka općine Mostar. Sa njim su stajale neke žene u kostimićima, upravo su se bile zaputile u kvazimondeni restoran kraj parkirališta. Pokušavale su ga nagovoriti da smrša, maan lose some weight, your'e gonna kill yourself... Ali on ništa. Divim se ljudima koji su toliko konzistentni da tjeraju po svome čak i kad su uvjereni da idu u krivom smjeru. Ljeto nikako da stigne, ovo je prvi put da mi je na rođendan padala kiša. Turisti i dalje stižu, jučer sam vodio jednu ekipicu iz Nove Gradiške, koji su bili naćulili uši da čuju šta pričam, ali su pali na bakšiš-testu. Možda bih trebao nabaviti majicu s natpisom "I do this for living", "Tip the guide" ili "Trinkgeld bitte"...