Marica Š. se prekratko poznavala sa Njim da bi znala da je klaustrofobičan. Kad je otvorila vrata male ostave, našla ga je onesviještenog kako leži pored starog "Gradimira" koji je kupila na jednoj od onih kućnih prezentacija. Noge su mu bile sklupčane oko cijevi usisavača, a usta širom otvorena.
Protresla ga je.
"Jesi li dobro?Probudi se, što se dogodilo?"
"Mmmmhh...."
"Ma koji ti je?"
Polako je dolazio sebi. Obgrlila ga je i izvela iz ostave.
"Nisam spomenuo da sam klaustrofobičan?!"
"Ne nisi, a ja nisam vidovnjakinja"
Marica Š više nije bila raspoložena za uobičajeni quickie na centrifugirajućoj vešmašini.
"Slušaj, ionako više nisam raspoložen za romantiku danas, malo previše stresa samo zbog zimske opreme"
"A šta to molim te fali mojoj opremi?!"
Namjestila je zavodničku pozu br. 165 b.
"Ma daj, znaš na šta mislim".
Nije mu bilo do zafrkancije nego do svježeg zraka.
"Žao mi je, nisam znala da će se vratiti"
U ruci je držala čašu vode i šećera. Na brzinu je iskapio i krenuo.
"Ali..."
Po tko zna koji put toga dana Marica Š. htjela je spriječiti nekog muškarca da joj uništi popodne.
"Stvarno moram ići, nazovem te za vikend, ok?"
Izvjesila je bijelu zastavu i ispratila ga iz stana. Kratko se zaustavio
pred vratima.
"A gulaš?"
"Šta gulaš?Hoćeš da ti spremim za ponijeti?"
"Pa, kad već spominješ..."
"Frajeru nije ti ovo drive-in, jel jasno?!"
Požurio je niz stepenice. Zvuk njegovih cipela čuo se niz haustor.