Ispovijedi kišnog čovjeka

Nije hrana ono što trebamo
Nije piće ono što trebamo
Nije seks ono što tražimo
Nije novac ono što žudimo

Ljubav je ono tražimo
i u sretnijim trenucima
nalazimo

A tada puni sebe
i svoje novotkrivene sreće
nazdravljamo pivom
I puricom s mlincima

Kako samo brzo
zaboravljamo

Šta ima pod borom?Šta ste dobili za Božić?Ajde,otvorite dušu(ja sam ove godine prošao prilično dobro)...Pusa svima :)

Svim mojim online čitateljima(i onima koji će to tek postati) želim sretan Božić,brdo ljubavi,kolača, pozitivne energije i dobrog provoda u novoj godini.Neka vam se svi snovi ostvare,mislim na vas :))))

Ej narode,jeste već okitili jelku?Jesu šape gotove?Ja još nisam ni počeo.Ide mi malo na živce ta božićna strka-te sarma,te kolači,te darovi, te jelka, te nakiti, i na kraju ti je drago što si uopće živ i zdrav kad prođe sva ta gungula.Fascinantno.Opet ćemo potrošiti više nego što trebamo, kupiti skuplje nego što možemo i nabaciti kilažu koju će oni rekreativno agilniji skidati sve do sljedećeg 25. prosinca.Užas. Najradije bih tih par dana otputovao na neke Karibe ili Maldive i dočekao Božić na partiju pod palmama neke rajske plaže, a darove bi mi donio djed Mraz u kupaćim gaćicama i havajki. Valjda neće bit neka šiba, bio sam dobar ove godine.
Božićne pjesme su postale neka vrst psihičkog terorizma.Jingle bells, Tiha noć, debilni dječji (liječnički, studentski, crkveni i svi drugi)zborovi, Radujte se narodi, brojalice, pjevalice, igralice i sličan pretjerani kič. Ja si pustim Orašara od Tschaikovskog-to je reć božićna muzika!Čisti užitak i lagano kao najfiniji macchiato.
Oko knjige se stvari polako zahuktavaju.Čitao sam sinoć u Konceptu i ljudi su tražili biseve.Stvarno nisam očekivao toliko pozitivne energije i odaziva oko mojih pjesama, stalno me zaustavljaju po gradu i govore da im se sviđa ova ili ona pjesma a ja u nevjerici zahvaljujem i klimam glavom-is this real?Profesori me traže da recitiram na predavanjima, pa mi onda malo bude crnjak pred tolikim ljudima, no kad čujem aplauz sva trema nestane i bude poput nekog sretnog transa iz kojeg se ne želim probuditi.Držite fige da ovako i ostane, it keeps gettting better and better and better...

I tako ja veselo šetuckam po gradu u svom novom kaputu i pijem onaj pick-up nescafe(sa dvostrukim šećerom obavezno),pod rukom mi božićni broj Klika sa drkadžijskim kalendarom punim raznoraznih sisa i guzica(nije da se žalim,nedajbože)i nešto mislim kako je dan prekrasan i kako je sve super kad nespretno ugazim u nešto smeđe, gnjecavo i odvratno...sad će moje marte naredna dva dana smrditi po psećoj kaki,fuj...Ma ionako je već bilo presavršeno.

smisao nije u traženju odgovora
nego u postavljanju pitanja

zašto na primjer
kojot nikada ne uhvati
tu prokletu pticu trkačicu

može li mi molim vas
netko to objasniti
nije mi jasno doista

ne mogu spavati
toliko sam se unio
u tu nerješivu problematiku

čarobne trivijalnosti
nebitnih stvari
koje život znače

Kako neki duh oslovljava roditelje? "Vaša providnosti" .

Danas bih baše nešto volio pametovati do besvijesti, ali bi mi bolje sjela šolja čaja Wintergenuß i jedna partija remija.Vani je užasna kiša a ja iščekujem najbolji Božić do sada...a što vi radite?

I tako prošla promocija...Ja još uvijek pomalo lebdim iznad zemlje i teško mi je povjerovati da sam to konačno odradio.Utiske tek moram srediti, bilo je nevjerojatno.Došlo je nekih stoipedeset ljudi, a dvorana je bila prepuna, čak su i stajali kraj vrata.Dobio sam najbolji mogući prostor, malu dvoranu u kazalištu, jedan prekrasan, topao i intiman ambijent.Publika je stalno aplaudirala, zazvonio pokoji mobitel, tetke, bake, kume, strine i ine su pustile pokoju suzicu praveći se da razumiju moju poeziju, a ja sam na neki čudan način ipak ostvario onaj san o pjevanju u milanskoj Scali(ipak su to bile daske koje život znače!).Napetost je sastavni dio ovakvih stvari-prvi predstavljač je zadnji stigao na pozornicu, a glazbeni dio je do zadnjeg trenutka visio u zraku(hvala nebesima na Dadi i njegovj gitari!). A poslije programa obavezna pijanka i žderačina-mesne štruce,kiflice(hvala pekari!),kolači(hvala susjedi!), pite, salate, zakuska...Novinari su me potpuno rastrgali tako da se nisam stigao rukovati sa pola ljudi s kojima sam htio, ali bila je takva gužva da me svak živ vukao za rukav.Presretan sam što je sve ispalo kako treba i morao sam svoju sreću podijeliti s vama. Do čitanja...

Ej narode, sutra je promocija moje druge knjige pjesama Bijele noći. Drž'te fige da sve prođe u najboljem redu...

sat me opet probudio u zadnji trenutak
čaj od mente me čeka na stolu
već zašećeren-puna usluga(kaže tata)
pomalo se ohladio i ima okus po urinu
jer sam tek oprao zube(kažem ja)
nema veze ispijam do kraja
cipele na noge brzinom svjetlosti
i onda desant na ormar
gdje je ona crvena montovka
kad mi najviše treba prekapam
gore dole lijevo desno
misli misli
osam i petnaest već kasnim
svejedno je sad
doručkujem u trku
sendvič sa šunkom i red čokolade
Milka Bratapfel & Zimt mmm dobar okus
u prizemlju se sjetim da sam zaboravio knjigu
trk uz stepenice tri kata i u roku deset sekundi
eto me već na ulici žurim žurim
tražim prečace uličice parkirališta
semafor jedan drugi treći koji kreteni
pa ti ljudi stvarno nemaju pojma
o elementarnoj prometnoj kulturi
lijepa moja Njemačka
ne smiješ tamo ni mrava zgaziti
i još ovaj neravni pločnik
baš kad se meni žuri
bura + pješaci + semafori = sve se urotilo protiv mene
upadam kao furija na fakultet
i treba mi par minuta da dođem do daha
polako polako stigli smo bravo mali
potpuno opijen euforijom
zbog rekordnog prelaženja udaljenosti
od točke A(moj stan) do točke B(fakultet)
zaboravljam da je predavanje u drugoj zgradi
i čupajući kosu od jada ulazim u prvi kafić
na jednu ranojutarnju stock-colu
sa jakim sredstvom za smirenje

mmmmmmmmmmmmmmmmm

dobro jutro tugo

mozak je moja omiljena igračka
rubikova kocka neonske bjeline
koja svijetli kao krak električne jegulje

ne boj se
dotakni me

još je mnogo mraka
koji treba osvijetliti

ne brini
sakupio sam sve žarulje
ovoga svijeta

ja sam zaljubljen
u svjetlost
beskonačnu, bijelu,
oslobađajuću

svjetlost

u zaglušujućim tišinama jutra
plivaju bijeli lopoči mog mamurluka

sada znam sve je ok

na ovoj strani svemira
nema ništa osim pernatih jastuka

mliječna staza popločana laktozom
izgleda tako primamljivo iz ove
perspektive

pridruži mi se

razrijeđeni zrak alkoholne izmaglice
billie holiday
hej
život je tako dobar

Uvijek ima pomalo ludila u ljubavi.Ali uvijek ima i pomalo uma u ludilu.

(Nietsche)

u noćnom vlaku za zaborav
kupei su krcati ljudima
koji bježe iz svojih života
iz svojih brakova
gradova
tvornica
nesanica

teško je odrediti
kamo idu ove spodobe
najvažnije je da sve stiže
točno na vrijeme
večera u restoran-vagonu u 18 sati
koktel-zabave(sa obaveznim dress-codeom) u 20 sati

spremačice jednom dnevno odrađuju svoju rundu
sa kromiranim kolicima punim
čistih ručnika i sredstava za čišćenje
redovi žutih svjetiljki
beskonačni hodnici simuliraju daljine

na kraju nije ni važno kamo idemo
važno je samo da konačno
odlazimo

geometrija kruga isto je što i geometrija života
izgubljeni među katetama i hipotenuzama
bježimo u sigurnu geometriju kružnice
znajući da tamo nema iznenađenja
jer se sve kreće u krug

život u laži kretanje u krugu
vrtuljak živčanih slomova
i glazba iz kabarea
sigurni svijet bez kutova
ne može te ozlijediti
ne možeš se ozlijediti

mora da je to
vraški dobar osjećaj

razmišljanje je igra koja,ako se igra po točno određenim pravilima
vodi točno određenom cilju
koji ne mora nužno biti viša razina svijesti niti svijest kao takva
potrebno je uvježbavanje kako bi se postigao željeni učinak
što zahtijeva posebnu okretljivost, sposobnost snalaženja
u dotada neiproživljenjim stanjima i prostorima
(ono što se inače pogrešno interpretira kao inteligencija)
no čak i u posve suprotnom slučaju situacija nije beznadna
to ostavlja više nego dovoljno prostora
koji može funkcionirati kao poligon za vježbanje razmišljanja
literaturu ćemo preskočiti dragi studenti
krenimo odmah sada na praktični dio koji se zove
tajni život misaonog(ne i usputnog),posve osobnog
ja.

ja sam dostojevski koji napušta razočarani sibir
ja sam gaugin kojem je dosadio tahiti i njegove rajske plaže
ja sam hajredin koji plače jer njegova mosta više nema
ja sam norma jean koja je shvatila da je popila jednu tabletu previše
ja sam bach koji pokušava skladati dok ga djeca vuku za rukave
ja sam zaratustra koji jutros nije popio svoj uobičajeni čaj
ja sam suh-si koja je zagledana u koraljni toranj ljetne palače
ja sam jan palach koji se polijeva benzinom i pritom sasvim sigurno zna što radi
ja sam napoleon koji vodi svoje čete u pobjedonosnu zimu smrti
ja sam sokrat koji ispija otrov i svejedno mu je jer zna da će o njemu pisati knjige
ja sam ludi klobučar na još jednoj beskonačnoj čajanci
ja sam ivana orleanska koja se moli dok joj nožne prste ždere plamen
ja sam byron koji jaše slona u jedno bombaysko predvečerje
ja sam ekhnaten koji će cijeli jedan svijet prevrnuti naglavačke
ja sam marcel dunchamp sa drskim bijelim pisoarom
ja sam leonardo koji se divi posljednjoj večeri ali ne vlastitoj
ja sam homo homini lupus koji se želi promijeniti ali mu to ne uspijeva

ja sam sve ovo i ništa od navedenog
ja sam
ja

tko sam ja?

himnično povezani
u cappuccino ekstazi
čekamo stisnuti u kutu
da kiša prestane
da otplove bljutavi oblaci
u obliku reptila razjapljenih ralja

jednu duplu molim

yvette guilbert nam pjeva sa radija
ti mrziš biti sentimentalna
novine te ne mogu oraspoložiti
kažeš
samo loša vijest je vijest
ne treba mi to

ukratko

muškarci su s marsa
a žene s venere
kako smo se zaboga
mi onda našli na istom planetu

razmišljao sam(previše dugo)
dok sam ga otresao
iznad bijelog pisoara

htio sam učiniti nešto
patetično ili romantično
ljepljivo
svejedno
odlučio sam malo gledati lišće
lišće koje pada

pada
pada
paaaada
ppppppaaaaaaa
dddddddaaaaaaaaaaaaaa
daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

ali hej
tko kaže
da i mi jednog dana
nećemo pasti
samo
neće doći jutarnji čistači ulica
da izbrišu svaki spomen na tebe
stoga budi dobra
i ne zaboravi
zatvoriti vrata za sobom