I tako prošla promocija...Ja još uvijek pomalo lebdim iznad zemlje i teško mi je povjerovati da sam to konačno odradio.Utiske tek moram srediti, bilo je nevjerojatno.Došlo je nekih stoipedeset ljudi, a dvorana je bila prepuna, čak su i stajali kraj vrata.Dobio sam najbolji mogući prostor, malu dvoranu u kazalištu, jedan prekrasan, topao i intiman ambijent.Publika je stalno aplaudirala, zazvonio pokoji mobitel, tetke, bake, kume, strine i ine su pustile pokoju suzicu praveći se da razumiju moju poeziju, a ja sam na neki čudan način ipak ostvario onaj san o pjevanju u milanskoj Scali(ipak su to bile daske koje život znače!).Napetost je sastavni dio ovakvih stvari-prvi predstavljač je zadnji stigao na pozornicu, a glazbeni dio je do zadnjeg trenutka visio u zraku(hvala nebesima na Dadi i njegovj gitari!). A poslije programa obavezna pijanka i žderačina-mesne štruce,kiflice(hvala pekari!),kolači(hvala susjedi!), pite, salate, zakuska...Novinari su me potpuno rastrgali tako da se nisam stigao rukovati sa pola ljudi s kojima sam htio, ali bila je takva gužva da me svak živ vukao za rukav.Presretan sam što je sve ispalo kako treba i morao sam svoju sreću podijeliti s vama. Do čitanja...
Post je objavljen 16.12.2004. u 13:11 sati.