Opet mi dođe da se verbalno nadjebavam sam sa sobom.Ameri su izmislili psihologa za pse.Zamislite sad da ja vodim psa kod shrinkića, on legne na (mini) kauč i onda izlaje doktoru sve svoje probleme. Odvratno...Čak su izmislili i trik kako da ljudima podignu radni moral ako rade najbezveznije moguće poslove-pa su perača prozora preimenovali u nadzornika za iluminaciju.A to je tek vrh ledene sante.
[Q]Silno se trudim da ne pretvorim svoj život u roman toka svijesti, iako sam dosad tri(da,čak tri!) puta pokušavao napisati roman, ne ide. Uvijek negdje zapne,dovedeš priču do jedne točke i ne znaš dalje.Čak i kad pustim da se priča dogodi sama od sebe, često ispadne totalni dezaster.
Obožavam trajekte.Ima nešto toliko fascinantno u privremenosti koja vlada na trajektima. Privremenost ljudi, poznanstava, trajanja, putovanja.Bijeli vjetar ti puše u lice i raznosi kosu, putnici drijemaju na palubi zamotani u sive pokrivače a sunce se rađa i najavljuje dolazak i gužvu u foajeu.Izlaze majke sa djecom, izlaze avanturisti sa ruksacima i dendiji sa svitom prtljage,studenti sa kopna koji se vraćaju kući, penzioneri kojima je dosadno, strani turisti sa videokamerama, izlazi čitava gomila iz bijelog trbuha metalne grdosije i rasprostire se po dokovima koji željno iščekuju, bilo koga i bilo što.Dosta im je svoje samoće...