|
|
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
hej ljudi.....ovdje cete nac puno gluposti i mozda nest zanimljivo iz mog zivota...toliko o opisu....lol
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
AYziS
PeRo i BaBaC=D
Bo
D@R&j@=)
D03S=)
Girl With A Broken Smile
gothic angel
iskra LeGeNDa:)
iSKRa i eKiPa=D
&vana=)
JAsNA
jedna cura...:)
MaNSoNiCa
marijana:)
nirvana fan
RoMMeo=)
::Vječna Putnica::
ŽaLaC=)
ja sam jedna luda cura...
zovem se mirna 
a nadimci su jos bolji:paša 
pašalićka,mimi 
mima 
i jos takvih vandfol naziva 
VOLIM:čokoladu i sladoled
zajebanciju
prijatelje 
svoju malu sekicu
bit vani
jednog slatkog dečka 
slušat glazbu(moglo bi se reć sve)
papati 
dugo spavat 
brbljat na telefon satima
NEVOLIM:umišljene 
laganje
rano ustajat 
spremat sobu
učit i pisat zadaće
čitat dosadne lektire
kišu
i jos puno toga......
Shot at 2007-07-12
evo vam jedan sastav pa ako vam se da čitat
recite mi kakav vam je...
Ne razumijem
Zašto treba toliko boli za malo ljubavi?! Ljudi kažu da
na svijetu još uvijek prevladavaju sreća i ljubav, ali
ja svakim danom sve manje vjerujem u to. Ima
toliko ratova,ubojstava,zločina...svijet je pun mržnje.
Obično to ne primjećujemo, živimo normalnim životom,
sretni smo , ali odjednom se sve sruši i shvatimo da
to nisu samo loše vijesti koje se događaju negdje daleko
i nekom drugom,shvatimo da se svaki tren mogu
dogoditi nama. Neki se mogu s tim nositi.,a neki ne...
previše je boli. Svakog dana slušam vijesti i i mislim da
se tako nešto mnei nikad neće dogoditi ali istina je da se
zapravo bojim ,sve više i više...bojim se da te strašne
stvari ne uđu u moj život. Ne rezumijem kako ljudi mogu
mrziti jedni druge, nanositi jedno drugima bol i zlo. Nekad
to radimo slučajno i kada shvatimo što smo napravili bude
nam žao,ali nekad i namjerno,bez imalo osjećaja...ne mislimo
na to kako se drugi osjećaju i što bi mi osjećali da nam
netko nanosi tu bol. Nisu strašni samo ratovi, ,ubijanje ,
umiranje...i najmanja svađa može u nama pobuditi neke
osjećaje. Često nam bude neopisivo žao ,i trudimo se
popraviti ono u čemu smo pogriješili, te vratiti stvari na staro...
nekad uspije i sve bude u redu , no često nije tako. Ne možemo
vratiti ono što smo izgubili ( možda mi sami svojim greškama ,
a možda su nam drugi uzeli ) – kako god bilo mislim da je najteže
živjeti s osobom i znati da više nikad neće biti onako...po starom,
da si više nikad nećete reći „bok“ ,ni progovoriti riječ...Samo će te
promatrati i nakon nekog vremena zaboraviti-( ne potpuno,ali
ipak neće vas toliko zabrinjavati ) , te kreuti svojim putem. Neki
ljudi su izgubili sve voljene osobe- obitelj,prijatelje,ček i poznanike,
vlastiti dom...ali ipak su nastavili živjeti. Borili su se za neki svoj cilj ,
željeli su život i bili su zahvalni na njemu. Divim se takvim ljudima
...Ja to ne bih mogla...ne bi imala volje ...
Zašto treba toliko boli za malo ljubavi?!
Ne razumijem
