Tu oni rastu, slabunjavi i bledoliki,
ali otporni i svemu dorasli;
(Ivo Andric, Travnicka hronika)
Kemo je pred pubertet bio nizak i sitan djecak. U prvim razredima osnovne skole bio je jedan od onih malih djecaka kojega se obavezno moralo namlatiti. Iako to, pogotovo iz danasnje perspektive, nije nimalo moralno i kosi se sa svim etickim principima, u ono vrijeme je medju djecom bila jasno definirana granica slabosti. Svatko, od koga je Kemo bio jaci, je zasluzivao samo prezir, a postojao je nepisani kodeks da se takvi ne tuku, jer to nije imalo nikakvog smisla. Kakvi smo mi kao ljudi, ustvari, jasno se moglo vidjeti u proslom ratu, gdje nije postojao nikakav kodeks, pa su se ubijali i zene, starci i djeca. Manja djeca, nego sto je Kemo bio u cetvrtom osnovne. To je sve, opet, jedna druga prica. Ovo je moja prica o Kemi, tj. o onomu sto ja znam o njemu.
Kemu je uhvatio pubertet u sedmom osnovne, a s pubertetom i rast. Narastao je na kraju do nekih 190cm, ali je ostao mrsav. Od kada je poceo rasti, nitko ga vise nije istukao, osim cika Bate, sefa odjela za tehnicku robu u robnoj kuci, jer je uhvatio Kemu u kradji kasetofona.
Trenirao je neko vrijeme s nama rukomet i iako nije bio los igrac, brzo je to batalio. U skoli je znao tek toliko da prodje razred. U osmom razredu, kada je prvi put na tv-u vidio film "The Wall", obrijao je sve dlake na tijelu, ukljucujuci i obrve. Negdje u to vrijeme uhvatila ga je i furka da lovi macke po gradu. Neke je polijevao benzinom i spaljivao, a neke bacao sa vrha visokih zgrada i promatrao kako se pri padu docekuju na noge, naprave par koraka i uginu. Kada smo prije skole u necijem stanu gledali porno filmove, Kemo bi protestirao, jer su obicni pornici bili dosadni i neuzbudljivi za njega. Odnekuda bi donosio video-kasete sadistickih porno-filmova i onih sa zivotinjama. E to ga je uistinu i palilo. Puno je krao, uglavnom po samoposlugama i robnim kucama, pa je njegov ulazak u jednu od njih vec izazivao paniku kod osoblja. Uhvacen je i u obijanju trafike, a kada ga je milicija uhvatila govorio im je kako je samo htio procitati novi Start. Poslije je pricao da je dobro prosao jel’ ga nisu tukli u stanici. Za vrijeme ljetnog raspusta isao je sam na more. Pricalo se po carsiji kako Kemo ode sa pedeset maraka, a vrati se sa 100, a uz to si nabavi nove patike i farmerke. Kada bi ga netko pitao kakvu muziku slusa, odgovorio bi kako su mu jedino dragi Pink Floyd i Brel. Ja sam za Brela prvi put cuo u jednoj pjesmi Arsena Dedica. Kemi nisam bas vjerovao kad me je ubjedjivao da ima neke Brelove albume. Jednom me je pozvao da dodjem kod njega u stan da mi posudi par ploca. Do tada sam bio uvjeren kako Kemo zivi u prilicno nesredjenoj obitelji, a taj posjet njemu me je razuvjerio. Bila je nedjelja, njegovi roditelji su u prostranoj primacoj sobi pili kavu. Iz price s njima sam saznao da je Kemin otac sluzbenik, a mama profesorica u srednjoj skoli. Oboje su izgledali dosta moderno za svoje godine. Otac je nosio blijede 501 farmerke i sweatshirt s Levi’s aplikacijom. Kemina mama je bila zgodna cetrdesetgodisnjakinja i tada mi je palo na pamet kako ona nasa tradicionalna psovka: "Jebem ti mater!", u Keminom slucaju ima potpuno opravdanje. U nasem razgovoru mi uopce nisu postavljali ona uobicajena pitanja koja roditelji postavljaju. Nisu me pitali nista o Kemi. Pricali smo o muzici, stripu i filmu i pili zajedno kavu. Kemo je bez pardona, sa svojih 16 godina, pusio pred njima. Mene je kopkalo kako to da jedna profesorica dozvoljava da joj sin bude los u skoli, pusi, krade i ide sam na more. S djevojkama, Kemo, nije volio pricati. Iako nije bio ruzan, one su ga izbjegavale. Cini mi se da su ga se bojale. Hvalio bi se samo kada dodje s mora kako je guzio neke Cehinje i Svedjanke i te price, nikada dokazane, su bile njegovi najveci svalerski uspjesi. Nakon sto je zavrsio srednju skolu, otisao je u vojsku u septembarskoj klasi, a nakon mjesec dana su ga iz armije otpustili zbog psihickih problema. Nije upisao nikakv fakultet, a nije se ni zaposlio. Nastavio je zivjeti s roditeljima, a dzeparac zaradjivao sitnim kradjama. Slobodno vrijeme je trosio na igranje bilijara, poker-aparata i flipera. Posto je imao slab vid i nosio naocale, neki su ga zvali i Ćoro, a zbog izvrsnih refleksa kod igranja flipera dobio je nadimak Kemmy. Dok je u Bosni bjesnio rat, u nasem gradu je radila jedna piratska radio-stanica i vlasnik tog radija je angazirao Kemu kao moderatora. Kemo je tu pustao muziku, pricao s ljudima na telefon i dobro se zajebavao. Kada se pravo zakuhalo, shvatio je da je doslo vrijeme da pobjegne negdje. Otisao je "Putem spasa" u Hrvatsku i kao sitni lopov operirao po Istri. Tu je negdje upoznao i zenu svog zivota. Ne znam puno toga o njegovoj zeni, osim onoga sto sam cuo od ljudi. Ona je, navodno, kcerka nekog francuskog industrijalca, koja se je kao studentica ukljucila u rad humanitarnih organizacija i u sklopu njih dostavljala pomoc za bosanko-hercegovacke izbjeglice u Hrvatskoj. Proslo je od tada dosta vremena i o Kemi nisam vise nista cuo. Cak su i neki njegovi dobri prijatelji izgubili svaki kontakt s njim i znali samo za podatak da se je bogato ozenio u Francuskoj. I onda je stigao Facebook. Pored svih onih znanih i neznanih prijatelja, i ljudi koji su za mene ponovno uskrsli i ukazali se na internetu, jednom prilikom sam dobio i zahtjev za prijateljstvo od Keme. Na njegovom profilu mogu se pronaci fotografije na kojima se vidi Kemo kako se brcka u bazenu ili kako zagrljen sa svojim puncem, stoji ispred kucnog sanka u puncevoj kuci u Provence-i ili na terasi kuce na moru, gdje zavaljen u udobni liegenstuhl, pusi lulu i gleda nekud u daljinu. S ponosom je postavio fotografije svog slikarskog ateljea u Parizu. Na Facebook-profilu jos stoji da od skole ima "École nationale supériere des beaux-arts de Paris". Tu je i nekoliko fotografija sa Keminih vernissagea, a, naravno, i citava galerija umjetnickih slika za vidjeti. Kemini motivi su, uglavnom, cvjetici, identicnih i pravilnih oblika, nacrtani u raznim bojama. Jedan od komentatora Kemine umjetnosti je napisao ispod slike koja se zove "88 roses pour Tito" – samo rijec - "Drazesno!". Na pitanje o religijskim osjecajima, Kemo je napisao kako vjeruje u drvenu kocku koja se moze ubaciti kroz odgovarajuci kvadrat u kutiju za sortiranje geometrijskih tijela.
< | travanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nice boys don't play Rock'n'Roll
Blog.hr
Forum.hr
NewWaveSingleSleeves
Mastermixdotorg
glazbeno-stopalnifetish
bizarrerecords
FoundTapes
YU.Mex
Bestseler
rutvica
hiperborealni vjetrovi
tatin dnevnik
jesusq.
ari pekka
dmj
wrunga
virtuela
blog komatoznog disca
igra ili gospodar tishine
blueville
aparatczyk
mainscream
xiola
modne osamdesete
dida neun-und-neunzig
xavier