parliament

ponedjeljak, 28.03.2011.

Azra

A STA DA RADIM


Te 2005. godine, kada sam poceo pisati na ovom portalu, jedan od prvih upisa je bio "ekskluzivni intervju sa Johnnyjem" u kojem mi je cvrsto obecao da ce na proljece 2006. napraviti oprostajnu turneju po oslobodjenim teritorijama bivse zajednicke drzave. Kako to u zivotu ponekad biva, od obecanja nije bilo nista. Na radost svih onih koji Johnnyja podnose kao kugu.

Inace, nikada nisam uspio jasno definirati svoj stav prema doticnom gospodinu kao i prema opusu grupe Azra. Iako sam u Njemacku pored svih ostalih ploca dotjerao i onaj najvazniji dio Azrine diskografije (svi albumi do "Krivog srastanja"), nikada ih za ovih petnaestak godina nisam stavio na gramofon. Medjutim, stvar se po tom pitanju dramaticno promijenila prije nekoliko dana kada sam poslije obimnijeg shopping-toura moje zene zapjevao ukucanima stihove:
Mama, znas li kako ljubi,
znas li kako me guli,
skroz sam bankrot, mama.
Mojoj ´cerki se pjesma toliko svidjela da me je to natjeralo da joj ju pustim na gramofonu. I tako je u mene usao crv koji me je tjerao da ponovno preslusam sve ploce Azre koje imam:
Azra
Suncana strana ulice
Ravno do dna
Filigranski plocnici
Kad fazani lete
Krivo srastanje.
Gledajuci sve te jednostruke, dvostruke, trostuke albume cudio sam se sam sebi da sam to sve nekada kupio (osim "Krivog srastanja" i "Fazana" koje sam posudio od rodjaka na slusanje i nisam mu ih nikada vratio, a nije nikada ni trazio da mu ih vratim) i jos vise da sam sve to šlepao u svom tadasnjem Passatu-karavanu iz Bosne u Njemacku. Cudjenje je bilo jos vece, jer su me Johnny i Azra oduvijek blago zivcirali (osim mozda u onoj nekoj pocetnoj fazi) i to ne konkretno zbog Johnnyja i njegove muzike i prica, nego zbog svih onih dosadnih i neumornih fanova Azre. Ti likovi su Johnnyja smatrali vecim od McCartneya, Lennona i Strummera zajedno, a divili su mu se cak i u poznoj stvaralackoj fazi kada je furao i njegovao čergarski imidz (duga kosa i rijetka brada, sarena kosulja, prsluk, mrkva hlace i kaubojke) i pravio dozlaboga dosadne albume. Jedan moj drug koji je bio neprikosnoveni Azrin fan, a uz to i iznadprosjecno inteligentan, bukvalno je zivio Johnnyjeve stihove, znao ih napamet i tumacio ih kao da su prorocanstva Tarabica. Na nedavnim izborima u BiH, bio je nositelj izborne liste u stranci Fahrudina Radoncica. Mislim si, tako nisko moze pasti samo -die-hard- fan Azre i nitko vise.


KLINCI IH RASTURAJU ZBIJENI U GOMILE


Pojava Novog vala u Jugoslaviji je bila svojevrsni tsunami na muzickoj sceni koji je potopio sve one Smakove, Timeove, YU i Korni grupe. Jedino se na velikom valu odrzao Bregovic koji je snimio “novovalni” album, pa ga cak i potvrdio snimanjem jos jednog koncertnog u Kulusicu na kojem je svoje pastirske doskocice izveo u ska aranzmanima. Parni valjak se je puno bezbolnije i neprimjetnije prebacio na moderniji zvuk, Riblja corba se kuhala podalje od obale, pa ju nije ni zbrisao val, Buldozer i Lacni Franz su novom valu dosli kao kec na desetku i imali funkciju kakvu su imali otocni pub-rockeri tipa Ian Duryja ili Dr. Feelgooda, a Leb i sol su na albumu “Beskonacno” odali pocast novoj muzici kompozicijom "Skakavac" i dalje nastavili po svome. Karakteristicno za Yu-novi val je bio kratki vijek trajanja. Nakon prvih albuma, manje-vise, svi su snimili odlicne druge albume. Azra-"SSU", Film-"Zonu sumraka", Haustor-"Treci svijet", Kazaliste-"Crno-bijeli svijet", Idoli-"Odbranu i poslednje dane", El. Orgazam i Sarlo akrobata svoje prve albume (koji su opet uvjetno drugi ako se uzme u obzir "Paket aranzman"), a Pankrti-"Drzavne ljubimce". Preslusavanjem tih ploca stice se dojam da je punk/novi val u Jugoslaviji uskocio drito u eksperimentalniji post punk i nakon toga je netko samo ugasio svjetlo. Poslije tih albuma ostalo nam je samo mlatimudjenje i nesto kasnije pojava albuma "Dok cekas sabah sa sejtanom" kao zalutale zvijezde repatice.


VRIJEME JE ODLUKE


Prvi album Azre(****) mi je svojevremeno bio jako drag. Sjecam se i dan danas gdje sam ga kupio, za koje pare i na kojem sam ga gramofonu slusao. Johnny je vec tada srao po novinama kako je album lose snimljen, kako ga je Mlinarec upropastio i kako na njemu nije zapisana silna energija i trud koje su potrosili na snimanju. Cinjenica je da album nije snimljen normalno, ali to i jest najbolje na toj ploci. Kad god sam u zivotu ugledao omot ove ploce i kada mi je padala na pamet odmah sam imao u usima cudnu atmosferu te muzike. Suplji zvuk kao da izlazi iz metalne kante, ali opet jedinstven. Zanimljivo je da je i vecina tadasnjih rock-kriticara potvrdila Johnnyjeve rijeci i proglasila ovaj album tehnickim smecem, a da se nisu potrudili pristojno ga preslusati. Ja sam to opet uradio ovih dana i donio si konacni sud. Jedina zamjerka Draginoj produkciji je ta sto je na kraju stvorio zvuk koji bi vjerojatno stvorio i Arthur Lee da ga je netko natjerao da pokusa svirati punk-rock, pa se je plocom rapidno prosirila baza Azrinih obozavatelja i na hipi-nostalgicare, koje ni punkerskiji snimci uzivo sa Ravno do dna nisu mogli razuvjeriti u njihovoj konstataciji da je Azra samo slucajni produkt novog vala i da se tu radi o cistoj hipijaniji.
Uglavnom, nitko do tada nije tako kristalno cisto u jugoslavenske mikrofone uhvatio zvuk rimmshota, hi-hata i onih nenadjebivih pucketavih daira (u Graciji). Upravo ti zvucni detalji sluze ovoj ploci kao sto ugljicni dioksid sluzi sampanjcu. Ako se uzme u obzir da je Johnny prije Azre imao ideju da napravi neki kvazi sevdah band, ispada da smo, zahvaljujuci utjecaju punka/novog vala i Drage Mlinareca, dobili jugoslovenski Television umjesto Incredible String Banda. Izbor je na kraju ispao sretan.


VELICAM SVOJE PROBLEME


"SSU"(*****) je drugi album Azre i realno jedina ploca s prostora SFRJ koja je bila pandan "London Callingu". Mozda imam taj osjecaj i zato sto sam te dvije ploce kupio otprilike u isto vrijeme i paralelno ih preslusavao. Iznenadilo me je kada je onaj Horvat u Johnnyjevoj biografiji primjetio to isto. Jebiga, mazno mi teoriju. Na ovoj ploci gotovo da i nema lose pjesme. Koliko je moderno napravljena bila za to vrijeme moze se poslusati u pjesmi "Pametni i knjiski ljudi" gdje su instrumenti u stereo slici podijeljeni tako da gitara svira ritam u lijevom uhu, hi-hat susti u desnom, a bubanj prilicno suzen u sredini i ima zvuk kalasnjikova kad se prebaci na pojedinacnu vatru i tako nasumice puca. Sve minimalisticki napravljeno,a konacni efekat ne zaostaje puno za zvukom grupe The Police koji su referentna tocka iz koje se moze promatrati kako je trebao zvucati komercijalni novovalni band iz tog vremena. Johnny je probrao za ovu plocu, vjerojatno, najbolje sto je u tom trenutku imao u glavi i na papiru. Stih: "Strahovi su konjukturni od njih se dobro zivi" je danas aktualniji nego ikada, pa se covjek moze zaista pitati otkuda mu to u ono vrijeme. Plocu otvara "041", kratki song o Zagrebu koji izranja iz sna i koji vec u sljedecoj pjesmi postaje smrdljivi grad, mjesto u kojem se odvija radnja Johnnyjevog filma. Uloge su dodijeljene cudnim likovima - luzerima i anti-frajerima, zenama koje si nista uzbudljivije u zivotu ne nalaze osim da budu ljubavnice propalim umjetnicima/filozofima i samom Johnnyju koji je u ovom filmu i Fellini i jedan od fellinijevskih likova istovremeno. Sve se zavrsava urlikom – "Paranoja, kako grozan film!" -. Grozan film – odlican album.


JA SAM BRUTALAN I UVIJEK U SPIDU


Pojava trostrukog albuma "Ravno dno dna"(*****), snimljenog uzivo u Kulusicu je bila najveca diskografska drskost koju je netko na prostorima Jugoslavije do tada napravio. U to vrijeme, malo tko je mogao vjerovati najavama da ce takav album biti objavljen. Ovaj album je s jedne strane postao predmet sprdnje i dokaz da je Johnny lud, pa se i Boris Bele iz Buldozera zajebava s njim u poemi "In Memoriam", u kojoj zali za Johnnyjem koji se iz protesta zapalio, jer je morao zrtvovati svoj peterostruki album sa 157 kompozicija zbog jedne jedine. Salu na stranu, ali Johnny je probio led i omogucilo da i Buldozer kasnije objavi svoj (doduse samo dvostruki) album uzivo - "Ako ste slobodni veceras", na kojem je i snimljena "In Memoriam". Nakon sto je Film snimio svoj legendarni mini-album - Uzivo u Kulusicu, pa se onda tu prislepao i Bregovic sa svojom ekipom, Johnny je napravio trostruko cudo i pokazao “šupcima” kako to radi majstor. "Ravno do dna" jeste veliki album i kvantitetom i kvalitetom. Ako je "It’s Alive" od Ramonesa punk, onda je i "Ravno do dna" punk, a za ovu plocu i nema boljeg komplimenta. Snimak je dobar, sto je i bila karakteristika svih albuma snimljenih u Kulusicu. Sve se cuje, bubanj u svoj svojoj sirini kao najbolji instrument u bandu. Na ovom albumu su se nasle i sve one pjesme koje se do tada nisu mogle objaviti na prva dva studijska albuma. Sluzbena kontrola je ili popustila ili jednostavno vise nisu mogli pratiti Johnnyja u njegovom hiperproduktivnom ludilu i detaljno pretresati stihove. A Johnny vise nije imao samokontrole. Dopusteno mu je da se razmahne i to je iskoristio na najbolji moguci nacin. Kasnije ce pricati kako su u narednim godinama kriticari (placenici sluzbe) pljuvali njegove "Fazane" i "Krivo srastanje". Neki drugi pripadnici Sluzbe su ga polagano unistavali materijalno i odstranjivali fizicki. Bio Johnny paranoican ili ne, u vrijeme "Ravno do dna" bio je toliko jak da mu nitko nije nista mogao.


ONANIJA MI JE REDOVNA


"Filigranski plocnici"(***) je treci studijski album grupe Azra. U samo dvije i pol godine, Azra je snimila dva dvostruka, jedan trostruki i jedan obicni album. Omotnica "Plocnika" izgleda lijepo kao i omoti prethodnih ploca. Sadrzaj je malo razocaravajuci. Iskreno, u ona davna vremena samo sam mogao slusati dvije prve stvari: "Tko to tamo pjeva" i "`68". Imitacija Clashovskog krika iz "London Calling" na "`68", najdrazi mi detalj na ploci kao i pumpanje Hammond orgulja u strofi i jedan od najjacih refrena yu rocka (60 8 60 vratice se opet 8 60). Sve se zavrsava masnom E Street Bandovskom orkestracijom i saksofonom. Dok u prve dvije pjesme aranzmani funkcioniraju, slusajuci dalje album sve to postaje malo dosadnjikavo. Najveci zlocin koji covjek moze uraditi rock muzici je ubaciti flautu u aranzman. OK, sada kad slusam – "Volim te kad pricas", tu flauta i ne smeta toliko. Vuce na Drugi nacin, ali i daje neki touch proljeca, pa sve mogu i oprostiti. Pjesma "Ako znas bilo sto" je ljiga (valja znati i ljigu napisati) koja uz "Crnog leptira" i "Krivo je more" postaje najizvodjenija stvar uz logorske vatre na teritoriji Jugoslavije, a i najpozeljnija za stiskavce po kucnim tulumima. Bluz "Kao ti i ja", moze posluziti (dvjema osobama, ljubavnicima koji si nemaju vise sto reci i koji sjede u predvecerje sami sa sobom u polutamnoj sobi) kao impuls za (ili poziv na) ubijanje alkoholom. Politike ima na sve strane, ali ne vise tako sirove kao na prethodnim plocama. Klinci se svadjaju oko toga da li se Johnny u "Tko to tamo pjeva" obraca pokojnom predsjedniku ili nekom drugom. Neki ce vam i dan danas tvrditi kako su raskrinkali Stulica i kako je pjesma "Pavel" posvecena, zamislite, Pavelicu. Synthesizerski solo u "Pavelu" je s pocetka osamdesetih (u vrijeme carovanja elektro-pop zvuka) zvucao jako staromodno. Danas bi se reklo – vintage. Mene taj solo vuce u nostalgiju ili je mozda tako trebao zvucati cehoslovacki band iz ranih 80-ih na terasi jednog hotela u Karlovy Vary, na kojoj plešu češki kicoši i veterinari.



U MAJMUNOVOM VIDJENJU



"Kad fazani lete"(***) mi je bio naporan album za slusanje, tako da sam ga u ono vrijeme i preslusao samo jednom. Naravno, nisam mogao izbjeci slusanje pojedinih pjesama po tulumima i u kaficima. Sto je interesantno, nekoliko dobrih stvari sa ove ploce funkcioniraju odlicno ako se slusaju same bez ostatka materijala. Problem sa slusanjem citavog albuma lezi u jednolicnoj produkciji. Gitara cijelo vrijeme svira u istom presetu od efekata sto postaje jako naporno za slusat. Bubanj snimljen bezivotno, onako kako su ga u to vrijeme snimali i Novi fosili ili Srebrena krila. Na kraju albuma, pjesma "Plavi golub" (koja je najljepsa Stuliceva balada) sa ubijenom akusticnom gitarom, klavirom i skoro izbacenim bubnjem dolazi kao pravo osvjezenje na ploci. Naravno tu je i "Kao i jucer", pjesma koja je apsolutni highlight, mozda cak i citave Johnnyjeve karijere, a ne samo ove ploce. Najbolji disco ikada snimljen kod juznih Slavena. Mozda je malo bazobzirno dati samo tri zvjedice ploci koja ima tako jaku stvar, ali kad pomislim kako bi zvucale "Nebo iznad Trnskog", "Nemir i strast" i "Fazani" na "Suncanoj strani ulice", naprosto mi je zao sto su ovdje ovako snimljene. Losa produkcija i nekoliko dosadnih pjesama meni potpuno opravdavaju tricu.



ZBOG CEGA PRIMATIMA NIKAD NE ISKLJUCUJU ELEKTRIKU



Prava je sreca da album "Krivo srastanje"(****) nije snimljen zajedno sa "Fazanima" kao dupli, vec je snimljen nesto kasnije. Sreca, jer zvuci puno svjezije i punkerskije nego Fazani. Punkerskije, doduse, u smislu kako su punk shvacali i Pankrti u to vrijeme. Ploca je prozracna, a Johnny na vrhncu svoje moci. "No comment" je malo ujebana Yamahinim synthesizerom koji svira onu groznu imitaciju puhackih instrumenata. Johnny skoro da vise recitira, nego pjeva i dobro mu to stoji. Izvrsna disco obrada narodne "Klincek stoji pod oblokom" i jos bolja disco stvar "Duboko u tebi" koju kao da je snimio Moroder u sedamdesetim godinama. Snazne i odlicne "3N" i "MSP". Album se zavrsava sa kratkim instrumentalom "Nesto izmedju", koji je sve samo ne dosadan i sa pjesmom "Flash". Mozda je na "Balegarima" i "Balkanskoj rapsodiji" Johnny imao jos koju dobru stvar, ali sto se mene tice, kad je vec planirao da stane, trebao je stati s Flashom. Pjesma je toliko mocna da ju se slobodno moze staviti u sve glazbene anale prve polovine osamdesetih godina.



NI ŽIV, NI MRTAV, NI POMORAC



Azrine ploce nisam slusao u zadnjih dvadesetpet godina i iznenadjen sam da danas, nakon ponovnog preslusavanja, imam puno bolji sud o njima nego sto sam ga imao u vrijeme kada su bile napravljene. Ake se sa Johnnyjeve face skine sav onaj mit koji ga prati i guru uloga koju su mu obozavatelji dodijelili, ako mu se oprosti odlazak u Nizozemsku u kojoj se poseljacio, ostaje iza njega jedna hrpetina dobrih pjesama koje covjek moze s uzitkom slusati.

28.03.2011. u 10:35 • 19 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv