parliament

subota, 06.10.2007.

Ozrenka

Prije nekog vremena, Mario mi je zabrinuto rekao kako smo usli u godine kada covjek mora paziti da mu je donji ves uvijek cist, jer se nikada nezna kad nam moze aneurizma puci ili nas infarkt strefiti. To me je podsjetilo na onu famoznu tezu Ozrena Kebe iz knjige "Sarajevo za pocetnike" u kojoj Ozren napominje kako su u vrijeme najgore opsade Sarajeva, kad nije bilo ni struje, ni vode, Sarajlije najvise brinuli o osobnoj higijeni. Strah da ih snajper ili granata rani ili ubije u trenutku kad imaju prljave gace ili duge nokte na nogama je bio nepodnosljiv, a bio je i izvanredan motiv da ljudi (koji inace nisu bili poznati kao plisnavi), utrose dodatne napore u pravcu razvijanja kulta higijene. To nije jedini sarajevski paradoks. Sarajevo je i danas jedan od najcudnijih gradova na svijetu. Potpuno je udavljen automobilima, kojih ima cini se vise nego stanovnika. Ono sto ga cini unikatnim su vozila gradskog saobracaja dobijena u vidu humanitarne pomoci. Nije nista neobicno ako na autobusu procitate veliku reklamu za neke nepoznate njemacke lokalne novine ("Sollinger Zeitung") ili da na trolejbusu koji vozi za Pionirsku dolinu procitate da vas vozi u Schmelzgrube. Jedan moj prijatelj je to prokomentirao rijecima: "Jebote, zamisli tek da su nam Japanci slali trolejbuse!". U Bosni, kao malo gdje na svijetu, se vodi racuna o statusnim simbolima. Sve one šuše, pijacari, pumpaši na benzinskim crpkama, pa i oni koji su po zanimanju profesionalni inventar kafica, su ponosni vlasnici najnovijih Nokijinih mobitela i Breitling satova (i to samo originala ili eventualno prve kopije). U Bosni tko je iole nesto vazan, vozi njemacke terence popularnih naziva kao sto su: Q7, X5 ili M-klasa. Dok u Njemackoj nije nikakva rijetkost da vidite uspjesnog doktora kako se vozika u golfu dvici benzincu, starom Saabovom kabriloletu sa ofucanim satorskim krilom umjesto krova, Skodi Octavia ili Fordu Focusu karavanu, u Bosni svaki priuceni internista vozi bar auto u klasi Audija A4 novijeg datuma ili uopce nema vozacke dozvole. Trgovine u Sarajevu, gdje se prodaju marke kojima je sklon njemacki srednji stalez, tipa: Esprit, Benetton, S’Oliver, zjape prazne, a redovi se hvataju u trgovinama Lacoste ili Fred Perryja gdje cijena jednog odijevnog predmeta odgovara prosjecnoj bosanskoj placi. Tuku ko nece.

Bosna je na kraju, a to se ne smije zaboraviti, imala i jednog fantasticnog pjevaca sevdalinki koji se nedavno preselio na Ahiret. Sve je vise ljudi u Bosni koji ce vam reci kako je jedino sretno razdoblje za zivjeti u Bosni bilo ono za vrijeme Austro-ugarske carevine. Kad malo bolje razmislim, sva je sreca da su Austro-ugarsku davno ukinuli, jer zamislite da ta drzava jos uvijek postoji. U isto vrijeme bi ljudi plakali i za Safetom i za Zawinulom. Bilo bi to previse bola za jednu zemlju.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv