parliament

subota, 25.08.2007.

They died at their posts like men

Biblija nije uvijek u pravu, to zna svako dete. Ipak, u Bibliji se moze pronaci par dubokih misli koje nam govore o tzv. conditio humana. E te stvari treba pronaci i ozbiljno razmotriti.

"Prah si bio i u prah ces se pretvoriti."

Iako ovo o prahu koji sam bio nikada nisam doslovno shvacao, da cu prah postati mi je apsolutno jasno. Jasno mi je da ce po sviju nas jednoga dana doci spodoba obucena u crni betmenski plast, sa kosom u desnoj i pjescanim satom u lijevoj ruci, na kojem ce (mislim satu) jasno stajati da nam je vrijeme iscurilo. I tu se nista vise ne moze uciniti, samo stisnuti zube (ako ih bude bilo) i gotovo.
U stvari, smrt je prilicno nevazan cin. Uvijek je bilo i bice onih koji su umirali. Revolucionari, generali, predsjednici, pape, bankovni cinovnici, jazz glazbenici etc. Svi oni umiru. Cak je i Stan Libuda (nogometas za kojeg su tvrdili da bi i smrt izdriblo) umro. I da tragedija bude veca, umro je relativno mlad.
Naravno, kao u svemu, i u smrti ima izuzetaka. Drakula nije mrtav, Elvisa svakodnevno vidjaju zivoga, a i Charlie Parker, kojeg su narodne mase zvali Bird, zivi. Bar nije spomenut u The Dead Musicians Directory, internet stranici koju je napravio izvjesni Gordon Polatnick iz New Yorka. Na ovoj, fino smisljenoj i rubriciranoj, stranici nalazi se spisak rock, folk, country, blues i jazz glazbenika koji su umrli neprirodnom smrcu (ocigledno da one koji su umrli od raka, staracke slabosti ili secera nitko ne benda ni dva posto). Charlie Perker, zahvaljujuci Polatnicku, ima privilegiju da jos zivi, iako je od svoje 15-e godine bio ovisnik o heroinu, a usljed te konzumacije je narusio zdravlje, zbog cega je kod njega lijecnik u jednoj hotelskoj sobi njujorskog hotela Stanhope ustvrdio smrt. Ali sto zna jedan doktor-internista? Cak je doticni doktor pogresno, na osnovu izgleda Birdovog lesa, zakljucio da se radi o 45-ogodisnjaku, a mi znamo da je Parker u trenutku smrti imao 34 godine.
U rubrici "Fire" (gdje su izlistani glazbenici koji su umrli od vatre) moze se naci podatak da je blues-pjevacica Edna Hicks umrla tako sto je krpom natopljenom benzinom cistila stednjak. Krpa se zapalila, Edna se zapalila i plamen je progutao. Naravoucenje: "Otvoriti sve cetvere oci kod kucanskih poslova!"
Glazbu Jimi Hendrixa i Tommy Dorseya dijele svijetovi, a ipak im je zajednicko da su se oba udavili u vlastitoj povracotini. Tko ne vjeruje neka pogleda pod rubriku: "Inhalation Of Vomit".
Pod pojmom "Farming", Polatnick sabire seoske nesrece u kojima su muzicari nastradali. Traktorski sudar, inhaliranje otrovnih pesticida i sl. Ovdje, recimo, jazz nije imao kolateralne stete, ali su zato u saobracajnim nesrecama (Carcrash) poginuli mnogi, izmedju ostalih i Bessie Smith. Pjevaca Dave Lamberta je, dok je mijenjao probusenu gumu na svom autu, pregazio drugi auto. Da je postavio trokut sa macjim ocima, mozda mu se nebi nista dogodilo.
U rubrici "Misteriozne okolnosti", jazz-glazbenici su u prednosti nad ostalima. Tijelo Alberta Aylera je izbacila East River na kopno u neposrednoj blizini kipa slobode. Wardell Graya su pronasli slomljenog vrata u pustinji Nevade. Chat Baker je upao (skocio) kroz prozor jednog amsterdamskog hotela. Zasto, kako? Puno prica ima o tome, ali nitko ne zna sto se tocno desilo. Jimmie Lunceford se srusio nakon vecere mrtav. Nije ga udavila riblja koscica, vec mu je neki crnoputi muskarac posljednje jelo malo zacinio strihininom. Jazzisti ubijeni u pucnjavi su: Lee Morgan, Chano Pozo, Jaki Byard i Eddie Jefferson, a samoubojstvo je popularno medju trombonistima: J.J. Johnson i Frank Rosolino.
Bing Crosby je umro igrajuci golf, tako sto mu je srce zakazalo kad je trebao puttirati. Ne pise da li je pri tom popravio osobni hendikep.
Dakle, radi se, sve u svemu, o jako interesantnim podacima. Razmisljajuci o tvorcu ovog direktorija, nikako da razlucim da li se radi o benignom osobenjaku ili je Polatnick maligni nekrofilicni neurotik. U svakom slucaju ideja ove stranice bi se savrseno mogla ukoriciti. Svaka budala bi ovo kupila kao knjigu.

Nekada davno, postojala su osmorica glazbenika, koji nisu postali poznati za zivota. Nisu postali poznati zbog muzike koju su svirali, vec zbog okolnosti pod kojima su umrli. Vrijeme smrti: 15. 04. 1912. godine u 2 sata i dvadeset minuta, mjesto smrti: 41° 462 N, 50° 142 W, uzrok smrti: utapanje. Posljednje sto su odsvirali bilo je: "Nearer My God To Thee". Njihova imena se ne mogu pronaci u Dead Musician Directory. Savez muzicara luckog grada Southamtona je ovoj gospodi podigao spomenik na kojem pise: "They died at their posts like men."

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv