parliament

ponedjeljak, 19.02.2007.

Falco - The Best Of

Jos uvijek se sjecam jednog teksta iz osamdesetih u magazinu "Rock" o Falcu u kojem je citirano ironicno misljenje novinara americkog "Rolling Stonea" kako je Falco "Two Hits Wonder" i da bi Amerika upravo zbog Falca trebala ograniciti trgovinsku razmjenu sa Austrijom.

Falco je rodjen 1957. godine kao Hans Hölzel u Becu. Studirao jazz bass-gitaru na Beckom konzervatoriju. Muzicku karijeru je zapoceo u Hallucination Company, bendu napravljenom po uzoru na Mothers Of Invention, a kruh zaradjivao u disco-cover bendu Spinning Wheel. Sa nekoliko muzicara iz ove dvije grupe osnovao je kasnije i becki shock-rock bend Drahdiwaberl. Prvi svoj solo album "Einzelhaft" snimio je 1981. godine. Sa trecim albumom i hit-singlom "Rock Me Amadeus" je osvojio prva mjesta na svim relevantnim svjetskim top-listama, ukljucujuci i onu americku, kao jedini rock-muzicar iz Austrije. Poginuo je 6.2. 1998. u Dominikanskoj Republici kada je, izlazeci iz parkinga, na njegov Mitsubishi naletio lokalni autobus. Falcovi albumi definitivno nisu za preporuciti. Ocigledno da je za zivota bio previse drogiran, dekoncentriran i neurotican da bi mu uspjelo snimiti vise od par dobrih pjesama po albumu. Ako bi se pak iz njegovog opusa izdvojilo desetak najboljih pjesama dobio bi se jedan odlicni pop-album. Album kao memorijalni centar pop-glazbi osamdesetih.

Deset najboljih i najvaznijih Falcovih pjesama:

1. "Junge Römer" (sa albuma "Junge Römer", 1984.)
Najbolja Falcova pjesma. Prilicno jasni citati Bowievih "Let´s Dance" i "Ashes To Ashes", te ideja sa "Young Americans". Himna dobrom izgledu, posvecena mladim njemackim bogatasima. Otpjevana negdje izmedju arogancije i melankolije na dva i pol jezika.


2. "Der Kommissar" ("Einzelhaft", 1982.)
Jedan od najvecih hitova Neue Deutsche Welle. Muzicki prilicno nalik na "Superfreak" od Rick Jamesa. Ono sto drzi Kommessara je Falcov glas (izvanredno izbalansiran izmedju Grandmaster Flasha i Helmuta Qualtingera), koji nam prica u zagonetkama krtku narko-storiju. Kulminacija u arogantno ispricanom tscha, tscha, tscha i la la la.


3. "Helden von heute" ("Einzelhaft")
Ponovno Bowie. Ovaj put Heroes. Jos jedna odlicna stvar sa Falcovog prvog albuma. Falco je ovdje jasno definirao hedonisticki moto osamdesetih godina, prije nego sto su osamdesete pravo i zapocele:
"New Wave ist heut das Wort für nix Besseres mehr zu tun als Dingen nachzurennen, die schon gestern waren verloren."


4. "Ganz Wien" (Drahdiwaberl - "Psychoterror", 1981.)
Pjesma koju je Falco napravio jos kao bassista u Drahdiwaberl. Prica o Beckom jet setu i drogama koje u roku od nekoliko minuta razviju neocekivani psihoticni potencijal.
"Kokain und Kodein, Heroin und Mozambin."


5. "Rock Me Amadeus" ("Falco 3", 1985.)
Tko je dozivio da u osamdesetim bude svjedok nemilosrdne eksploatacije ove pjesme na tv-u, radiju i u diskotekama, vjerojatno je dobio dozu koja mu je dostatna za jos tri zivota. Ovo je za hip-hop ono sto je "We Will Rock You" za rock glazbu. Inspirirana Formanovim "Amadeusom". U jednoj epizodi obradili su je i The Simpsons.


6. "Jeanny" ("Falco 3")
Pjesma programirana da izazove skandal, sto je opet steta, jer se tim previdio njen kvalitet. Neobicno instrumentirana bajka kod koje pada u usi izvrsni Falcov recitatorski talenat. Ostaje otvoreno da li se u ovoj pjesmi Falco obraca svojoj ljubljenoj ili svojoj zrtvi. Mrznja i zaljene prema naratoru upadaju jedno u drugo naizmjenicno kao kapi kise koja se cuje na pocetku.


7. "Emotional" ("Emotional", 1986.)
Falcova soul imitacija pracena muskim cetveroglasnim horom. Video sa vristecim tinedjerkama kao hommage pedesetim godinama i Motown sound osamdesetih ("Sexual Healing").


8. "Nachtflug" ("Nachtflug", 1992.)
Falco je repovao svoje najbolje tekstove uz muziku koja nema nikakve veze sa rapom. Odlicna pjesma iz kratke Falcove "ozbiljne" faze.


9. "Auf der Flucht" ("Einzelhaft")
jedina eksplicitno politicka pjesma u Falcovoj karijeri. Prica o studentskoj pobuni u Berlinu i pobjedi snaga reda. Vjerojatno zaostavstina iz ljevicarskog Drahdiwarbel vremena.


10. "Out of the Dark" ("Out Of The Dark", 1998.)
Pjesma i album objavljeni 1998. nakon Falcove tragicne smrti. Tesko je reci da li bi ovako zvucala i da ju je Falco uspio potpuno dovrsiti. Vjerujem da bi bila hit i da se mracne naznake iz teksta nisu obistinile. Pjesma o ociscenju i oprostu, ispjevana jednostavnim rijecima uz jos uvijek standardni Falcov sound iz osamdesetih.

nedjelja, 04.02.2007.

Ono za ono

Evo i mene je zahvatila ova blogovska kuga pisanja 5 stvari koje se inace ne trebaju znati. Meni, naravno, jako tesko pada ovo razgolicavanje, jer se, uglavnom, sramim iznositi neke intimne stvari i kao sto je to Majstor iz Kine napisao i ja bih najradije odmah izbrisao sve te intimnije tekstove. S druge strane, sama cinjenica da sam se dobrovoljno ukljucio u ovu narcisticku mrezu zavanu Blog implicira i malo golotinje. Da me je netko drugi stavio na svoju listu, vjerojatno se ne bih odazvao pozivu, ali posto je rijec o veoma stovanom Aparatczyku, to jednostavno ne mogu odbiti. Pa evo i nekih relativno nepoznatih stvari o meni:

1.
Jeste li vec znali da sam prilicno autodestruktivan tip kad se napijem. Nekoliko puta sam bio u izravnoj zivotnoj opasnosti izazvanoj neumjerenoj konzumaciji alkohola. Stvar je normalna, mnogi sjednu pijani za volan i ubiju sebe ili druge. Kod mene se sve desavalo malo drugacije. Da su ti slucajevi imali nesretan zavrsetak, tj. da su okoncali sa mojom pogibljom ili invaliditetom, vjerojatno bi osvjezili stranice crnih kronika.

Na kraju osmog razreda osnovne skole prvi put sam se napio. Razlog je bila oprostajna Dejanu, ciji je tata bio vojno lice, te su se morali seliti u jedan drugi grad. Dok je na gramofonu svirala ona ploca najvecih hitova Santane sa bijelim golubom na crnim grudima omotu, ja sam u drustvu ljustrio sljivovicu. Kako to obicno biva sa sljivom, poslije par casica poceo sam je piti iz flase. Moj mladi organizam, nenaviknut na alkohol, je ubrzo utrnuo od ovog pica, tako da vise nisam mogao ni drzati flasu u ruci kako treba. Ne sjecam se gdje mi je sve flasa ispadala i od sto je sve udarala, ali znam da je grlic flase bio potpuno razbijen, sto mene opet nije smetalo da nastavim piti. Ubrzo mi je predio oko usana sav bio isjecen staklom i krvav, jer nisam uspijevao dobro nanisaniti usta. Kad je Dejanova mama usla u stan i vidjela me onako krvavog, zabrinuto je upitala sto se to desilo sa mnom. Jedan od mojih drugova je odgovorio da sam se brijao. Poslije su me poluonesvijescenog odveli kuci i ostavili da spavam na kucnom pragu, jer roditelja nije bilo doma. Probudio sam se u bolnici, povracajuci toplu vodu kojom su mi preko one nosne sonde ispirali zeludac.

U ona crna komunisticka vremena na Vlasicu se svake zime odrzavao evropski kup u skijaskim skokovima. Kao uspomena na to vrijeme ostala je devedesetmetarska skakaonica kojoj je u ratu drvena konstrukcija zaletista izgorila, a nakon rata se na doletistu izgradilo nekoliko divljih vikendica. U vrijeme kad je skakaonica jos uvijek postojala, ja sam mortus pijan odlucio raji pokazati da se smijem pustiti niz skakaonicu i to sa alpskim skijama i vezovima. Na srecu, popeti se na veliku skakaonicu je bilo nemoguce, pa sam se odlucio za onu manju, pedesetmetarsku. Skocio sam i upao, ali i prosao sa samo nekoliko manjih modrica.

Na jednom tulumu u vikendici od prijatelja napio sam se Rubinovog Vinjaka. Ne znam jel´me to bozansko pice omamilo ili vatra iz pecice pored koje sam sjedio, ali u jednom trenutku sam odlucio otici u wc i napraviti pizdariju. Problem je bio sto je ova vikendica imala wc cudne konstrukcije, naime, bio je ukopan u zemlju, tako da se moralo sici tri-cetiri stepenice i tek onda je dolazila kada, lavabo, solja i ostalo. Ja sam odlucio sa vrha stepenista skociti na glavu u kadu i to mi je uspjelo. Kada je bila prazna i razbio sam se k´o picka. Vjerojatno bi slicno prosao, ako ne i gore, da je bila puna.

Jednom smo kao studenti u Sarajevu, onako prilicno pijani odlucili otici na veceru i bariti mlade studentice u jednu studentsku menzu koja je nosila egzoticno ime Amerikanac. U tom Amerikancu nije bilo bas nekih studentica, ali zato jedan student Afrikanac. Sve bi bilo u redu da nam nije palo na pamet zajebavati tog covjeka. Kad smo mu rekli "Sviraj crnac!", mladic je naprosto poludio. Poceo nam je na svom broken srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jebavati sve po spisku, sto je kod nas izazvalo gomilu smijeha i radosti. Problem je nastao tek kad smo izasli iz Amerikanca, a Afrikanac nas cekao sa ovecom grupom crnih prijatelja koji nisu izgledali nimalo prijateljski raspolozeno. U sekundi smo se svi razbjezali. Nikada u zivotu nisam tako brzo trcao. Momentalno sam se otrijeznio i sva cula prebacio u modus za prezivljavanje. I danas se tu i tamo pohvalim kako sam u trci od Vjecne vatre do Bascarsije pobijedio africke atleticare.
2.
Da bih izbjegao mobilizaciju ili kopanje rovova ispred neprijateljskih linija, prijavio sam se da radim u bolnici. Sretna okolnost je bila sto sam vanredno zavrsio medicinsku skolu i to zahvaljujuci mami koja je tamo predavala Njemacki i bila misljenja da zlu netrebalo trebam imati i tu skolu. Problem je bio sto su mene, koji sam padao u nesvijest vec pri samoj pomisli na bolnicu, stavili na kirurski intenzivni odjel gdje je bila i operaciona sala, a gdje su dovodili ranjenike. Vec jednog od prvih dana u bolnici neko mi je dao jos toplu amputiranu nogu zamotanu u najlon da je bacim u smece. Ja, kao novi, nisam znao da postoji specijalni kontejner u koji sa bacaju organi za spaljivanje, vec sam tu nogu bacio u smece gdje su sestre bacale flase od infuzije, zavoje i sprice. Tu nogu je kasnije na intervenciju jedne sestre, iz smeca izvadio cistac koji je bio zaduzen za odnosenje smeca i nosio je, na zgrazavanje posjete, kroz hodnik psujuci sve po spisku onome koji je bacio.
3.
Negdje pred kraja rata, moja zena i ja smo krenuli busom u Hrvatsku. Ona je imala samo osobnu kartu, a ja putovnicu. Na granicnom prelazu Kamensko, pogranicna policija nas je izbacila iz busa, jer moja zena nije imala pravo prelaska granice. Jedina sansa za nas je bila da odemo u hrvatski konzulat u Medjugorju i tramo zatrazimo vize ili da kao Meksikanci ilegalno predjemo granicu. Proveli smo par sati u jednoj pogranicnoj kavani dok se nije pojavio izvjesni tip kojeg su svi zvali Lala i ponudio nam da nas za 200 svicarskih franaka prebaci preko granice. Pristali smo i sjeli u njegov VW kombi na kojem je pisalo Lala-Taxi. Lala nas je sa jos dvojicom svojih kompanjona izvozao nekim sporednim makadamskim putevima i onda nam predlozio da sa njegova dva prijatelja granicu predjemo pjesice preko jednog brezuljka, a on ce nas s druge strane granice cekati u kombiju. Kad smo se popeli na vrh brezuljka jedan od one dvojice je na zemlji pronasao pistolj. Malo mi je bilo gutavo pri samoj pomisli da nas sada ovdje opljackaju i ubiju lokalni dripci iz okolone Arzana, a citav smo rat ostavili iza nas. Medjutim, nije se desilo nista spektakularno. Lala nas je sacekao na dogovorenom mjestu. Kad smo ponovno usli u taxi, primjetio sam jednu zabodenu medicinsku iglu u dovozacevom naslonjacu napravljenom od najfinijeg skaja. Izvadio sam tu iglu i cvrsto odlucio da ako mi ista bude sumnjivo, probam s njom Lali razderati karotidnu arteriju. Iako smo se bili pogodili da ce nas odvuci do Brela, Lala i co. su nas istresli u Arzanu, pravdajuci se kako im auto nije registrirano. Zena i ja smo stajali u sredistu Arzana, pomalo izgubljeni. Usao sam u jednu prepunu birtiju ispred koje je masa ljudi igrala balote i zamolio da kratko telefoniram. Domoroci su mi postavljali neugodna pitanja poput onih da li sam Siptar, balija ili Kinez, koliko jos grupa ce Lala veceras prevuci, koliko nam je Lala uzeo za prelaz i sl. Konobar mi je objasnio kako danas ne radi telefon, jer je okolo puno kamenja i neki cudni magnetizam je unistio telefonske veze. Sve bi se moglo popraviti ako bih mu dao 100DM. Nije nam bilo preostalo nista drugo, nego da cekamo nekoliko sati stopajuci do mora.
Nekoliko godina poslije, slusajuci Americu od Simona i Garfunkela, spontano sam osjetio neku suptilnu tugu i onako iz stomaka inspiriran tom pjesmom i ovim dogadjajima napiso svoju verziju Americe:

Dopusti da svezemo nase zastave zajedno
Imam nesto para u ruksaku
Kupicemo cigarete i burek
I otici trazeci Hrvatsku

Maco, rekoh joj dok smo lezali na plazi
Travnik mi sada izgleda kao san
Koliko nam je vremena oduzelo stopanje od Arzana
Uporno trazeci Hrvatsku

Smijali smo se u busu, praveci grimase
Rekla si da je covjek u gaberdinskom odijelu spijun
Rekoh pazi u stapu mu je skrivena kamera

Donesi mi posljednju cigaretu iz mantila
Zadnju smo ispusili prije sat vremena
Gledao sam u ekran, ona je citala
Mjesec se dizao iznad polja

Maco, ja sam izgubljen, rekoh misleci da spava
Izgubljen sam i tuzan
I brojim auta na drzavnoj cesti broj jedan
Koja odlaze trazeci Hrvatsku




A sad ne mogu vise. Nastavice se. Irgendwie, irgendwo, irgendwann.

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv