parliament

ponedjeljak, 11.09.2006.

Take Five

Prosli vikend mi je zena rekla da na sve stvari u zivotu gledam jednostrano i da sam prilicno tendenciozan. Odmah sam joj obecao da vise necu biti takav i da cu na sve stvari u zivotu gledati odmjereno, te da cu da cu ih pazljivo odvagati prije nego sto o njima iznesem misljenje. Kao jednostavnu vjezbu za treniranje svog novog, odmjerenog ja, uzeo sam da izanaliziram jedan od najpoznatijih snimaka u jazz-povijesti. Rijec je o "Take Five" Dave Brubeck Quarteta, snimljenog 1959. godine u New Yorku. I evo sad novog Parliamenta, izvaganog i pateticnog:

Brubeck je sa "Take Five" uspio stvoriti izvrsnu opustajucu atmosferu, koja djeluje jako uzbudjujuce. Rijetki 5/4-ski takt osvaja svojom svjezinom i neobicnoscu, a uhu je jako poznat i uvjerljiv. Iako polazisna tocka ovog djela lezi u improvizaciji, glavna tema ima jednaku vaznost. Inktelektualnost izvedbe je planirano kontrolirana, iako je sve odsvirano iz stomaka. Citava stvar zapravo swinga, a od swinga ni traga. A to je, priznacete, nesto sto se samo susrece u jako velikim i vaznim snimcima jednog Rollinsa, Coltranea, Milesa, Ellingtona, Monka, Mingusa ili Blakeya. Paul Desmond, koji je kompozitor Take Five, u ovoj izvedbi daje vodecu ulogu svom alt-saksofonu ne dominirajuci ni sekunde nad ostalim muzicarima. U svojoj improvizaciji se potpuno izgubi ostajuci cijelo vrijeme pri sebi. Slusatelju preostaje samo da mirno slusa i da se opusti, ne prestajuci tapkati nogama i pucketati prstima. Vrhunac skoro svakog takta je bubnjanje Joe Morella, a vrhunac skoro citavag snimka njegov bubnjarski solo. Groove i anti-groove istovremeno. Ovdje trijumfira virtuoznost koja se uopce ne primjecuje. Izvrsni dokument hladnog muziciranja, punog topline. Ovaj moj post je kurac od posta, a opet je jako pickast.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv