parliament

utorak, 24.01.2006.

NO SMILE DOG

Danijel se probudio.
Mozak je prenio elektricni impuls na misic koji pokrece ocne kapke da oslobodi nesmetan put pogledu. Mekanim dijelom dlana protrljao je oci.
Sijevnulo je u orbiti.
Pomisli kako je vrijeme za ustajanje.
Na satnom displeju je stajalo 09:35.
Gola, ravna stopala je pazljivo spustio na uglacani parket, polako ih privikavajuci na temperaturu poda.
Ustao je, upalio radio i iz hladnjaka izvadio bocu juicea i sasuo ga u casu. Blaga gorcina hladnog soka od narantxe mu je godila.
Otvorio je prozor spavace sobe.
Park ispred stana je mirisao na vatre koje su se palile na svetog Petra.
Bilo je sparno.
Otisao je u kupaonicu da se istusira. Hladnom vodom je zalio torzo. Dlake na rukama su zauzele okomit polozaj u odnosu na kozu. Stavio je dezodorans, obukao donji ves i obrisao uprskano ogledalo umjetnom jelenskom kozicom.
Obukao je farmerke, majicu i izasao van.
Na tramvajskom stajalistu je guzva. Grupa znojnih tijela se stisnula poput zelatine. Dvadesetak metara dolje niz ulicu grupa ljudi promatrala je bezivotno tijelo koje je pregazio zeleni golf. Les je smrdio na alkohol i vizualno podsjecao na ustrijeljenu dvogrbu kamilu.
"Pao je ravno pod tockove."
"Pijan je."
"Mrtav je."
"I pijan i mrtav."
"A i ovaj majmun je brzo vozio."
Neka zena je povracala.
Za cekanjem tramvaja je opadao interes, jer su se ljudi u sve vecem broju okupljali oko pregazenog tijela.
"Proklete strvine, tramvaj nece krenuti dok se na napravi uvidjaj" rece mladic djevojci koja je jela kiflu. Komadici soli su svjetlucali u kutovima njenih usana.
Istovremeno se zacuse dva zavijajuca tona. Jedan sa istoka i jedan sa zapada dajuci cijelom dogadjaju stereo ugodjaj. Proslo je par sekundi i kola hitne pomoci i milicijski automobil stigose na mjesto nesrece. Njihova rotirajuca svijetla jedva su se uocavala na suncu. Bolnicari su tijelo postavili na nosila i prekrili ga plahtom i prasnjavom sintetickom dekom. Promet je potpuno zaustavljen i sad je vec cijela ulica licila na tramvajsko stajaliste.
Danijel otvori vrata jednog taxi-vozila.
"Mozes li me izvuci odavde i odbaciti do fakulteta?"
Vozac mu dade znak glavom da udje i okrenu se oko sebe, pogleda u retrovizor, stavi desnu ruku na mjenjac, neuroticno stisnu volan. Jetta krenu. Sirene automobila se oglasise kratko i zivcano.
"Jebite mater!"
Prodjose kraj mjesta nesrece dok je pozorniku nesto drugo odvratilo paznju. Izadjose na slobodni dio ulice.
"Ima ovih idiota vozaca. Evo ovaj je sigurno vozio devedeset po gradu. Isto k'o sto neki kupuju one pse pit-bullove. To ti je isto jarane."
Danijel je gladao kroz prozor automobila.
"Ja bih sve te ekstremiste streljao", nastavi taksista, "danas pit-bull terijer, sutra puska i eto ti rata, a vlasti nema da ih strpa u zatvor, jer su i vlasti tak'e. Sve kriminalci i gangsteri. Kad se samo sjetim kako se ovdje slavilo kad je Juga pobijedila Spanjolsku na Mundijalu, a sad se ovi Slovenci razdruzuju, sve ode u kurac."
Kraj zgrade republicke vlade grupa radnika je protestirala noseci sarene transparente, a na velikom panou ispred hotela Holliday Inn stajala je jumbo-reklama za uvozne cigarete:
>>TASTE THE SPIRIT OF THE WEST<<.
"Gledaj ove ljude. Sta su oni bogu skrivili? Ma nisu samo Slovenci krivi, evo i Hrvati 'oce da se o'cijepe, a Srbi kazu da su za Jugoslaviju, a ustvari su za veliku Srbiju. Bice rata, kazem ti. Evo pljuni me pljuvackom* ako ga nebude. A bice ga…"
"Stani ovdje!" prekinu ga Danijel "Koliko sam ti duzan?"
"Dvadeset i tri dinara. Evo i ovog Markovica skidaju, a to je pametan covo. Da smo ga slusali sad bi vec bili u evropskoj zajednici."
Danijel plati dvadesetpet dinara, izadje i zalupi vrata. Primijeti da taksista jos uvijek nesto prica, ali je to sad bila slika bez tona. Kupi danasnje novine u kiosku preko puta fakultetske zgrade u kojem je radila prenasminkana sredovjecna zena koja se uvijek kezila kad je kod nje kupovao ceske kondome.
Osjeti kako mu tijelo blago drhti.
Tudji znoj, guzva, zdruzgano tijelo, taksista, pit-bull terijeri, Slovenci, radnici…, zivci su mu bili napeti kao zice na harfi. Uputio se je u fakultetski kafe. Narucio kavu i sendvic. Zapalio cigaretu. Duhanski dim ga blago omami. Otvori sportsku stranicu i procita najnovije rezultate kosarkaskih utakmica, a onda i kritiku najnovijeg Princeovog albuma koju je napisao Ilko Culic.
Za stolom mu se je ubrzo pridruzio i Kemal, kolega sa godine. Kemal podize ruku, dozivajuci konobaricu, a kad ga je ova spazila, naruci dvije kave i mineralne vode. Konobarica se dotetura do sanka, pripravi dvije soljice espressa bez kajmaka i sasu napola izlapljelu "Radensku" u kavanske case. Danijel pogleda u dvije soljice kave. Jednu je vec skoro bio popio. Kemal izvadi iz gornjeg lijevog dzepa kosulje kutiju cigareta "Filter 160" i iz nje vec smotani joint sa mjesavinom marihuane i duhana. Zapali ga i snazno povuce dim, zadrzavsi ga nekoliko sekundi u plucima.
"Hoces li i ti?" upita Danijela.
"Kako cu napusen na predavanja?"
"Ma i ovi su se pisci napusavali dok su pisali."

Danijel je omamljen pratio nastavu. Cuo je glasove, vidio svjetlo u tami. vidio rane i pozelio da konacno bude slobodan. Nije bio siguran o cemu se predavalo, ali ako je dobro shvatio tema je bila Ahilejov bijes ili kako Petrakla ubija Hektor, a Hektora bijesni Ahilej.

>>TASTE THE SPIRIT OF THE WEST<<,

stajalo je jos uvijek ispred Holliday Inna.
Poslijepodnevno sunce je lijeno prekrivalo grad.
Na plocniku je stajao kao kralj rock'n'rolla, cekajuci tramvaj.
Prije toga je uspio nazvati Lidiju. Njihov razgovor je unio dodatni nemir u njega. Kao da se jos jedan trn zebnje zabio pod nokat. Misli su mu lutale.
Lidijin muz je veceras dezurni u kasarni.
U Sloveniji je poceo rat.
Tramvaj je stizao.
Ugasio je cigaretu zgnjecivsi je cipelom o asfalt. Na asfaltu je ostala tamna fleka od karboniziranog duhana i izderani papir iz kojeg je virila celuloza.
Izasao je iz tramvaja i pjesice se ulicom Kralja Tomislava uputio prema Kosevu. Lidija je to vecer bila izuzetno raspolozena za vodjenje ljubavi. Izgleda da ju je rat u Sloveniji i mogucnost da se i ovdje zarati seksualno uzbudjivala. Na trenutak je imao osjecaj kao da se hrve sa slovenackim specijalcem u krevetu.
Uzela mu je kurac u ruke i masirala ga kao da je spremna da mu zavrne glavu. Potom ga je stavila u usta. Okus Lidijine koze je bio srodan okusu mandarina. Svrsio je sa zubima zabijenim u njezinu guzicu.
Ugriz je bio nemilosrdan, kao kod pit-bull terijera.




Danijel zivi i radi u Esadeu kao informaticar i pise blog na adresi: priceizsilikonskedoline.blog.hr, Kemal je u Berlinu i radi kao DJ za "Radio-Multikulti", a Lidija i njen muz Borislav zive u Skoplju. Borislav je zaposlen kao visoki oficir u oruzanim snagama Makedonije. Taksista je u ratu bio jedan od najboljih Jukinih, a kasnije i Vikicevih specijalaca. Nakon rata je duze vremena spremao atentat na jednog predsjednickog kandidata koji je poznat i kao veliki ratni profiter. Igrom slucaja je umjesto njega poubijao clanove mafije koji su kontrolirali prljave poslove vezane za prodaju narkotika i prostituciju. "Dnevni Avaz" ga je proglasio osobom godine 1999.

*(Pljuvacka, sekretni proizvod parotidne, submaksilarne i sublingvalne zlijezde koji se izlijeva u usta. Sadrzi 95% vode, 3% organskih materija i 2% mineralnih sastojaka. Sadrzi i jedan enzim-ptialin koji pretvara slozene secere u prostije.)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv