parliament

petak, 09.12.2005.

U romanu "Factotum", Charles Bukowskog, na jednom mjestu njegov alter ego Henry Chinaski kaze: "Covjek ne treba ljubav, vec uspjeh, na ovaj ili onaj nacin. To moze biti ljubav, ali i ne mora". Reziser Bent Hamer ("Kitchen Stories") je napravio jako uspjesnu filmsku adaptaciju ovog romana. Puno bolju nego sto je to bio "Barfly". U sredistu filma je besciljni Chinasky koji je ustrajan u svojoj besciljnosti, koji je klosar i pijanica i najveca ljencina na svijetu, ali u svemu tome ne zivi nista losije od nekog yuppija. Dakle, svakom treba uspjeh u nekom obliku i malo ljubavi. Matt Dillon glumi Chinaskog i gotovo je prelijep za ovu ulogu. Njegova gestika u filmu podsjeca na onu Mickeya Rourkea u Barflyu i obadvojica sa grotesknim sepanjem me podsjecaju na komicere iz nijemih filmova. Radnja filma je Chinasky. Chinasky je alkoholicar, opsjednut kladjenjem na konje, seksom i pisanjem kratkih prica (koje neumorno salje casopisima za knjizevnost). U medjuvremenu radi poslove kao sto su: cistac u izdavackoj kuci (gdje se bio prijavio da radi kao reporter) ili na traci u tvornici gdje se pakuju krastavci. Dobitak na kladjenju odmah investira u odijelo koje ubrzo izgleda jos ofucanije nego staro, a kad ga zbog ljenosti otpuste sa ostrim stoicizmom izjavljuje : "A dao sam vam sve svoje vrijeme". Jedina ozbiljnija veza Chinaskog je sa, uvijek seksa gladnom, alkoholicarkom Jan, s kojom i pored svadja i razvoda, ponovno uspostavlja vezu, dok s druge strane ima kratke bizarne afere kao sa Laurom, koju sa jos dvije druge djevojke izdrzava neki smrtno bolesni milioner. Dobitna kombinacija u filmu svakako je izbor Hamera za rezisera koji svojom skandinavskom melankolijom slika ovaj delirijum pun grotesknih i absurdnih situacija.



Sa novog (nitko ne zna kojeg po redu) The Fall albuma do sada sam cuo samo sedmoincnu verziju "I Can Hear The Grass Grow" koja je obrada starog hipickog hita od grupe The Move. Sudeci po ovoj stvari, cini mi se da je The Fall , berba 2005, jako dobra.
Uostalom, kod Fall nije ni bitno o kojoj se godini radi, jer i nema lose berbe. Zanimljivo je da je ovaj album sniman u Americi, sto je Smith obrazlozio izjavom kako u Engleskoj nema vise studija u koji moze stati citav band.



Sinoc sam, ponukan novim remasteriziranim izdanjem povodom tridesetogodisnjice objavljivanja "Born to Run" albuma, opet preslusao ovaj komad plastike. "Born to Run" je bio presudan u Bossovoj karijeri, jer su nakon prva dva albuma, koja nisu imala komercijalni uspjeh, ljudi iz Columbije digli ruke od Springsteena, stavili ga na listu za odstrel i sugerirali radio-stanicama da umjesto njega pustaju njihovu novu zvijezdu Billy Joela.
"Born to Run" je album sa osam pjesama, trajanja nesto manje od cetrdeset minuta. Pjesme koje su ga od lokalnog dripca preko noci pretvorile u superstara. Album sa jednostavnim, ali rockerski efektnim omotom (retusirana fotografija Springsteena sa decentnim kezom na licu, obucenog u crnu koznu jaknu i sa Telecasterom kojeg drzi za vrat u, skoro pa, g-dur poziciji) i muzikom za koju je netko rekao da je kombinacija Elvisa, Spectora i Orbisona. Ovo je jedna od onih ploca za koju smo govorili kad bi isli na derneke, jednostavno: "ponesi plocu!", i odmah se znalo na sto se misli. To je bila ploca kakve se danas vise ne snimaju.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv