|
Obukla sam donje rublje, boja breskve, čipka i saten... nekako je svirao AFI .. apsolutno neprimjereno prilici. Korzet je prešao preko mene, ostatak haljine je pao kao saliven, na kraju krajeva i šivana je po mjeri. Okrenula sam se prema sestri i upitala što misli? To je bilo to.
...assembled little fires of desire in the tundra of our skin...
...so, do yourself a little favor, savor every time you waver...
Deset godina ustajem, operem zube, popijem kavu,izvedem psa... zaspala sam ali nije smetalo nikome. Ne mogu reći da je štos navike, ali ima ta određena sigurnost kada se u snu okreneš i osjetiš ruke oko struka, uvijek sa tim miksom emocija, ogromnom željom, a ujedno i strahom da ću iščeznuti kao u svim snovima koje je do sad imao. Voljela sam ponedeljke. Značili su da je opet moj, cijeli tjedan. Sjediš sa svojim čajem i smiješ se strci, češkaš psa i tu pripadaš. Nonšalantno mjenjanje stanice dok nas vozi i pjeva Julia ili RHCP, više se ne sjećam...
...I guess love's a funny thing—the way it fades away without a warning...
...it doesn't ask to be excused..
...and when it's gone—oh, it's gone—and it ain't ever comin' back...
Stojim u kuhinji i pijem čaj, više nisam ljuta..ne mogu reći da sam ravnodušna, ne potpuno...ali barem nisam ljuta. To često bude najveći problem oko svega, trebala bih prestati zatrpavati kaose u koševe. Na kraju krajeva, koliko vremena bude potrebno dok prve sunčeve zrake ne otjeraju zimu? Mjesec prođe... prođe ih 6. Prođe 60-ak. Prestaneš sve brojati, navikneš se.
...you...
...you kissed your fear instead of me...
...you had my hand in your hand...
...you had my lip in your teeth...
...you had my heart on your sleeve...
...you had a chance to breathe...
Nije bilo nikad vremena za tugu. Procesi žalovanja nekako su skraćeni, bilo kad umre čovjek, dio tebe, ljubimac. Živimo u 21. stoljeću, sve je automatski, pa i procesi zacijeljivanja.
...out where the stones stand up like thrones beside the ocean...
...out where the waves make a grave of the sea...
...the lovers struggled in the middle of the tempest...
...and water angrily crawled up onto the beach...
Izgubila sam se u tim konačnim putevima, negdje na sredini parkirališta dok zbunjenim pogledom tražimo gdje smo što ostavili... Osmijeh koji se pojavi, damn, previše me odaje. Već vidim da sam sjebana unaprijed. Volim ljeto, uvijek se sve zajebe ali nikoga nije pretjerano briga, vruće je i svi samo bježimo u hladovine. Idi više. Ako baš moraš.
...they say, we like the way we feel when we get touched...
...you've got your fingers snared in my veins...
...I think it's time you pulled them out...
...and I don't care about the flesh it'll tear...
...it isn't flesh that I'm worried about...
Dok sam koračala prema oltaru shvatila sam da je sve samo san, ne bih rekla ružan ali poprilično gorak. Sestra, kao sestra... okrenula me u drugom smjeru. Kroz pola sata sjedila sam na molu, ah, najbolji osjećaj na svijetu, jedino pravo utočište... ikad. Sol na koži,točanje nogu u moru, miris vjetra i duša je na mjestu. Uništila sam vjenčanicu. Oprosti, Mia, znam da si dugo tražila savršenu krojačicu za mene. Nadoknadit ću alkoholima i čokoladom.
And if I do not miss a part of you, a part of me is dead.
If I can't love you as a lover, I will love you as a friend.
|
