I'm not crazy. My reality is just different than yours.

Zavaljena na stolici pijem svoju miljuntu šalicu kave ... oko ponoći, jedem kolač od limuna i smijem se ko budala kak Sheldon gnjavi nekog jadnika u Big bang theory . Stvari se polako vraćaju na mjesto, no kao i uvijek postoji negdje nekakav faktor, mini zajeb u tijeku vremena zbog kojega se i prostor promjeni. Svi smo lutke na koncu, više-manje, naravno postoje varijable koje nam dozvoljavaju da tu i tamo odlučimo dali je to više ili je to manje. Varijable su pak nepokolebljive, bizarno i pomalo smiješno kad pogledaš, no ne daju se. Preostaje mi samo udahnut, popit kavu do kraja i ujutro, dok mi neki tamo majmunčeki pjevuše "are you mine" , na prvi tramvaj sa nešto više živaca jer na kraju krajeva faktori, zajebi u svemiru i kalkulacije ostavljam do iduće epizode dr. Who-a.


...great escape lost track of time and space

She's a silver lining climbing on my desire

and I go crazy 'cause here isn't where I wanna be

and satisfaction feels like a distant memory

and I can't help myself...