Poziv koji se očekivao tako dugo. Nosio je desetak godina iščekivanja, toplo-hladnih situacija. Krajnosti.
Poziv koji je bio prekretnica u meni. Odbila sam. Nije mi žao. I iako nikad nećeš to čuti od mene - znaš ponosna sam.
I na onaj osmjeh usred svirke kada s prkosom gledaš jer si napravio tu glupu djetinjastu gestu koju nitko nikad nije očekivao.
Pokazao si zube i karakter i izašao iz kalupa. Pozivom također. I to ću uvijek cijenit. No također mi se više ne da. Jednostavno
mi se više ne da općenito. Te krajnosti, balansi, nisam takva. Više si ne dozvoljavam toplo-hladne situacije. Ne treba mi to.
"Everything I touch turns to stone,
so wrap your arms around me,
and leave me on my own."
|