I'm not crazy. My reality is just different than yours.

Po glavi mi se vrtilo mali milijun tema doslovce od čokoladnog mlijeka do nekro prostitucije i kokainskih ovisnosti i onda sam je sasvim slučajno čula i sad ne izlazi iz glave... nekada se inspiracija dogodi na najblesavije, najneočekivanije i najčudnije načine stoga se moram i sama zapitati "Is this to end or just begin?"

Should I fall out of love my fire in the light
To chase a feather in the wind
Within the glow that weaves a cloak of delight
There moves a thread that has no end

For many hours and days that pass ever soon
the tides have caused the flame to dim
At last the arm is straight, the hand to the loom
Is this to end or just begin?

All of my love,
all of my love,
all of my love to you
All of my love,
all of my love,
all of my love to you now

The cup is raised, the toast is made yet again
One voice is clear above the din
Proud Aryan, one word, my will to sustain
For me, the cloth once more to spin

All of my love,
all of my love,
all of my love to you
All of my love,
all of my love,
all of my love to you now

Yours is the cloth, mine is the hand that sews time
his is the force that lies within
Ours is the fire all the warmth we can find
He is a feather in the wind

All of my love,
all of my love,
all of my love to you now
All of my love,
all of my love,
all of my love to you now

sometime, sometime, sometime, sometime .. ooh
hey hey hey.. hey hey heey
ooh yeah

All of my love,
all of my love,
all of my love to you
All of my love,
all of my love,
all of my love to you now

i get a little bit lonely,
just a little, just a little, just a little bit lonley, just a little bit lonley

Tjedan je proetekao kaotično. Zaradila sam još jednu cimericu, natalnu kartu i novi smjer u životu...i ovim putem mašem Ani novoj cimerici zbog koje uviđam da fkt skoro trebam seliti u veći stan. Nešto sam čak sitno crtkarala za majce koje čekaju izradu valjda od rujna... aktualni favorit mi je - "ne raditi ništa" barem ne konkretno i korisno. Malo su me mučile i alergije sa glavoboljama ( nema do Ibruprofena i Coca-Cole ) tako da ni to nije pomoglo sveopćoj slici. Jedino zadovoljstvo mi još pričinjavaju glazba i ovaj mali kutak blogosfere podređen mom iživljavanju i glupostima.

would you give me the key to the empire of bliss
gimme a substance to dismiss
everybody's searching for a difference
everybody 's searching for deliverance
gimme just another reason to live

Rekla bih da je ovo kišno vrijeme problem ali mi ni kiša ne smeta toliko, jednostavno se ne mogu koncentrirati na ništa. Čovjek bi rekao da sam zaljubljena. U srijedu sam dopustila frendici da mi neki njezin tarot poznanik izradi natalnu kartu, nije mi rekao ništa ekstra, očito da kad me googlaš ili fejsbukiraš nema previše podataka, i ono malo što je rekao svi već znaju - luda sam, nema mi pomoći i jedem previše slatkiša.

things you can resist
things you can not
they're just framed in blood

Najradije bih se zatvorila sa zalihom sladoleda i pustila mozak na pašu uz tebe . Iako bi ti vjerovatno uginuo od gladi jer tehnički gledano sladoled baš i nije najhranjivija namirnica, očito da ništa bez janjetine i čevapa.

would you give me redemption in your kiss
gimme something that I already miss
everybody's searching for a difference
everybody is searching for providence
gimme just another reason to live

I sad uz podlogu tako dobre pjesme 69 eyes-a ja kasapim ovaj post. Može me bit sram
-jedan mali kako se kaže offtopic za par očiju koji će se naći prozvanim u dijelu posta niže-
sve u svemu nakon nekoliko dana intenzivnog nećkanja oko svega, vaganja odluka i bivanja odraslom i zrelom osjećam se totalno Chuck Bassovski, iako u većinu situacija nemam utjecaja niti vremena reagirati sada su stvari malo drukčije i na mojoj strani su ovaj put i racionalnost i vrijeme potrebno da očistim život i stavim stvari na pravo mjesto, fkt sam ozbiljna kada kažem da mogu preživjeti ziljun komplikacija (klempavih ušiju i studiranja negdje drugdje u svemiru) jer na kraju krajeva ti si taj koji me čita poput otvorene knjige, jedini pred kojim ne mogu sakriti ništa i jedini kraj kojega se mogu sklupčati navečer i biti slobodna, ne ranjiva i svoja...
hahaha znam da se činim totalno zatalebano, tko zna , možda bi čovjek stvarno mogao i pomisliti da jesam... poanta je da sam racionalna kad si ti u pitanju i ne očekujem ništa, a opet rado bih sve i totalno sam iracionalna i čak posesivna jer ne izlazim na kraj sama sa sobom ,ma zapravo, samo mi treba vremena da posložim stvari kako spada jer sam eto egoistično uvjerena da sam upravo ja ta koja treba biti kraj tebe upravo sada, sutra, za par godina i onda možda čak ono kako se kaže zauvijek, a možda čak i duže ...

things you can resist
things you can not
they're just framed in blood

I sad sam ekstra gladna. Ispričavam se na najmogućem random postu u proteklih godinu dana. Recimo da mi je glava u oblacima

haha i skužila sam da smajlići na blog.hr-u imaju istu bazu kao oni na forum.hr-u , također pošto sam se nedavno bacila u izradu dizajneva (predložaka) za blog ako itko ima želju da mu izradim unikatan neka se slobodno javi u komentarim .. eto, a sad idem po sladoled

Mislim da mi ni famozni walk of shame u ny ues stilu nije skinuo osmjeh sa lica ovaj tjedan.



ps. u životu mi nije bilo teže napisati post

Od izrazite je važnosti kad odlučiš nešto - držati se istoga, na žalost ponekad se zbog toga nađeš u situaciji da održavaš sjećanje, praznu i izrazito sumornu iluziju da je sve u redu. Kažu da je granice jako lako prijeći i da je zapravo problem držati se po strani kada te nešto doziva i tjera da virneš preko vlastite ograde. Ne slažem se sa ovom tvrdnjom, po meni nekada je puno teže odvažiti se na to da zakorakneš dalje od okvira sigurnosti. Koja kap prelije čašu? Neki 30 godina žive i preživljavaju nikada se ne pitajući što ili tko je sa druge strane ulice. Ima i onih koji će vječito lutati, dapače, proći će bez da se ikad osvrnu... Osobno sam sklona ishitrenim potezima koji me na kraju ironično dovedu u stagnaciju, upadnem u rutinu i tu je kraj, od tog trenutka nikada ne pogledam na drugu stranu, više ne primjećujem ljude, događaje, pomalo ni sebe. I tako vrijeme počne neumoljivo teći, letiti negdje prema zaboravu svega onoga ishitrenoga... istope se kalkulacije, kombinacije, nadanja i čežnje, ostanu sigurni putevi i rutine.
Ne kažem da je to loše i vjerujem da ima puno ljudi kojima upravo treba ta staloženost, no nije li to pomalo, pa, dosadno?

i saw an angel night before last
they come from kentucky, who'd have thought that?

U životu sve ima nekakav plan i program, od onog trena kada se pojavi misao tamo negdje u zakutku uma, pa do toga da se nosimo sa posljedicama sprovođenja određene odluke potaknute već prije spomenutom idejom i sve to naravno ide svojim nekakvim tokom. Nema preskakanja koraka inače nema ni pravilne rehabilitacije. Savjesno donošenje odluka izvlači spontanosti i ono nešto ali sa godinama to nam postane manje bitno, valjda odrastanje uvjetuje gubitak spontanosti, ako ne potpuno, barem dobrim djelom jer stavljamo sigurnost prije svega, a sigurnost i spontanost rijetko kad idu rukom pod ruku. I onda u jednom trenutku nakon toliko godina jedna misao probije sve barijere sigurnosti i planiranja i eto ti vraga, opet si klinac od 15 godina bez brige i bez pameti.

so what if it's a puzzle and you're the only piece? the only jig to make my saw complete?

Unatoč perverznoj činjenici da i sama tražim sigurnost u rutini koja me ironično na kraju počne gušiti, jednostavno i iskreno ovaj put se ne mogu sakriti. Mogu preskakati korake i uživati u spontanosti, mogu u 3 dana dati otkaz, prekinuti vezu i odseliti u drugi grad lutajući ulicama dok me noge ne zabole ali na kraju dana ziheraški razmišljam samo o tome kako želim biti kraj tebe. Tko zna gdje ćemo bit za 10 godina ali mislim da ako odradim ovu životnu "rehabilitaciju" kako spada navečer kada dođem doma budem imala tu privilegiju sklupčati se pokraj tebe.

you got me locked out here, dancing in the rain
drunk with the thought of your smiling face...


">

ACTA anketa

prikladna pjesma...



zahvaljujem


"our government is run˙ by elite criminals who implement staged events to create chaos which then in turn is blamed to limit our freedom and rights. You probably don't go deep into politics, but the more you research the more you will realize it's all b.s."